Japanski WC

Ono što skoro uvijek impresionira strance u Japanu su zahodi, na pozitivan i negativan način. Na javnim mjesima se obično nalaze tradicionalni japanski čučavci joji baš i nisu privlačni za korištenje i tu dolazimo do negativne impresije. Opet, s druge strane imamo i tzv. washlete koji su sinonim za japanski WC. Stranci se takvih high-tech zahoda polagano boje jer nisu sigurni koja tipka služi za koju funkciju pa ih na kraju koriste kao i "normalne" zahode (i pri tom se žale da je japanski WC papir pretanak). 

Tradicionalni japanski zahod. Niti malo zanimljiv i u potpunosti neprivlačan.

U ovom postu ću se posvetiti washletima jer ih smatram daleko zanimljivijim od čučavaca i mislim da će se većina tu sa mnom složiti. Za mene osobno je korištenje običnog zahoda poslije washleta isto kao kad koristim mobitel tipa Nokia 3310 poslije smartphonea. Natrag na washlete. Postoji više proizvođača pri čemu je najveći od njih Toto, zatim ostali poznati japanski proizvođači poput Panasonica, Toshibe i sl. Ovisno o cijeni, washleti imaju više, odnosno manje funkcija. One funkcije koje svaki washlet ima su pranje stražnjice i bidet (pranje ženskog intimnog područja). Pri tome uvijek postoji neka kontrola jačine vodenog mlaza. Poslije "velike nužde" je potrebno očistiti stražnjicu i umjesto papirom, pritiskom na tipku mlaznica izlazi iz svog spremnika i mlazom vode opere stražnjicu. Za početak je možda dobro koristiti najslabiji pritisak vode te ga postepeno pojačavati po želji. Poslije pranje više nema problema s tankim WC papirom jer onda on služi samo za sušenje stražnjice. Neki washleti imaju i funkciju sušenja toplim zrakom pa tada čak i WC papir postaje suvišan. Učestale funkcije su također i osvježivač zraka (zbogom smrdljivom WCu), grijanje sjedala (postoje i tzv. warmleti koji imaju samo ovu funkciju i ništa više) i grijanje mlaza vode. Kada pričamo o top modelima, onda i čišćenje WCa postaje nepotrebno jer isti imaju dodatnu posebnu mlaznicu kojom raspršavaju pjenu za čišćenje po unutrašnjosti školjke dok na vama preostaje samo nadopuniti spremnik s pjenom kada se ista potroši. Neki modeli imaju i automatsko dizanje i spuštanje daske po ulasku u WC i lišava vas prepirke s ljepšim spolom u kojem položaju daska treba biti.

Washlet i zanimljiva reklama za isti :)

Nakon uvoda u washlete, vrijeme je da se razbije stigma oko mnoštva tipki koje se nalaze bilo pored WC sjedala, bilo na odvojenom daljinskom upravljaču. Od cijelog mnoštva tipki jedine koje ćete u većini slučajeva trebati su one za pranje stražnjice, bidet (za cure), kontrola jačine mlaza i pozicija mlaznice (ukoliko washlet posjeduje ovu opciju). Opcionalno tu su tipke za sušenje i tipka za "maskiranje" zvukova u javnom WCovima (obično je označena notom i zvuk koji proizvodi je u stilu žuborenja potoka). Tipka za pranje stražnjice je označena s おしり. Bidet tipka s ビデ. Jačina mlaza kod modernih washleta ima tipke s kanjijima 強 za jači i 弱 za slabiji pritisak dok kod starijih modela možete naići na rotirajuću kontrolu. Pozicija mlaznice ima dvije tipke i to tipku označenom s 前 za naprijed i 後 za natrag. I to bi bilo to. Korištenje je vrlo jednostavno kada se prijeđe jezična barijera, a za više informacija pogledajte sljedeću sliku (postoje razlike u razmještaju tipki kao i ikona od modela do modela, ali su uglavnom natpisi isti, a ikone slične): 

To bi bile neke osnove korištenja washleta, a čemu služe ostale tipke ću vam prepustiti da sami saznate ako dođete u kontakt s washletom :)

Objašnjenje osnovnih funkcija washleta

Mobilna telefonija

Pozdrav svima, nakon stanke ide novi post. Ono na što bih se htio osvrnuti je kako natjerati mobitel da radi u Japanu. Stvari su drugačije po tom pitanju nego u Hrvatskoj pa idemo redom.

Opcije koje se nude su:

• Najam kartice/mobitela/mobilne pristupne točke
• Prepaid i pretplata data only
• Pretplata sa svime uključenim

Najam kartice/mobitela/mobilne pristupne točke

Odmah da napomenem, na kratke ture ovo je prihvatljiva opcija, na dulji period je totalno neisplativa. Najam ide tako da se na aerodromu dođe do jednog od šaltera gdje postoji natpis u stilu travel SIM i sl. Obično osoblje tamo razumije engleski te vam može pomoći oko odabira. Cijene najma kartice je formirana po danu i prema korištenju (postoje planovi kao npr. internet bez ograničenja i sl. gdje je u prosjeku najam oko 60kn/dan). Prilikom korištenja ovakve kartice mobitel mora biti otključan! Nešto je jeftiniji najam običnog mobitela, a može se iznajmiti i smartphone. U slučaju da više ljudi putuje zajedno, jedna od vrlo isplativih opcija je najam mobilne pristupne točke. To je mali uređaj koji pruža wifi internet priključak bilo gdje. U nekim slučajevima je moguće naručiti preko interneta željeni uređaj na adresu hotela i sl. gdje će vas čekati zajedno s  kovertom za vraćanje natrag (sve zapakirate i samo predate na poštu ili u konbini prije odlaska). Primjer cijena najma i ostale informacije vidjeti ovdje.

Mobilna pristupna točka

Prepaid i pretplata data only + pretplata sa svime uključenim

Ukoliko ne trebate pozive (što se Vulcanusa tiče, meni su pozivi bili korisni samo za slučaj da kurirska služba dostavlja paket ili za naručivanje pizze), data only planovi su dobra alternativa. Postoje generalno dvije vrste planova - prepaid i postpaid. Prepaid planovi su obično do 3GB prometa unutar 3 mjeseca (to je rok trajanja kartice), a postoje i manji i kraćeg trajanja. Unutar ta 3 mjeseca se promet može nadoplatiti bonovima. Gdje kupiti - pojedini konbini i veliki lanci potrošačke elektronike poput Yodobashi, Bic Camera i sl. Cijena za 3GB/3mj valjanosti je oko 250kn.

Pretplatu je moguće ugovoriti na više mjesta, a iz iskustva, najpovoljnije je u lancima potrošačke elektronike. Tamo se može ugovoriti pretplata na godinu dana preko virtualnih operatora koji koriste infrastrukturu velikih kompanija poput NTT Docomo ili Softbank. U takvoj pretplati je dostupan neki određeni promet (3GB, 5GB ...), a ukoliko želite pozive/SMS, oni se naplaćuju posebno prema vremenskoj jedinici, odnosno po poslanom SMS-u (koji se baš i ne koriste u Japanu). Ono što je potrebno za sklapanje ugovora je kreditna kartica (izdana u Hrvatskoj je ok, ja sam primjerice koristio ZABA student Master bez problema, debitne kartice ne funkcioniraju) i otključani mobitel. Moje iskustvo je s pretplatom IIJmio koju sam sklopio u Bic Cameri. Samo sklapanje je preporučljivo raditi u velikim poslovnicama jer tamo obično ima osoblja koje priča engleski. I da, da ne zaboravim - u ovom slučaju je potrebno imati način za pročitati e-mail na licu mjesta (nema hotspota u poslovnicama). Obično je sve gotovo u 20-30min. Pokrivenost je dosta dobra i brzina interneta je solidna (LTE). Cijene kreću od nekih 80ak kn mjesečno za 3GB mjesečno + dodatno za pozive (oko 17 yena za 30s) i SMS. Penali za prijevremen raskid ugovora je 1000 yena po preostalom mjesecu (npr. koristili ste pretplatu 10 mjeseci od 12 prema ugovoru i morate platiti 2000 yena za preostala dva mjeseca), a ako je prošla godina dana, prilikom raskida se ne trebaju platiti nikakvi penali. Prilikom sastanka Vulcanusa u Bruxellesu  prije putovanja u Japan, jedna Vulcanus alumni cura nam je rekla da svi uzmemo pretplatu kod istog operatera zbog jeftinijeg razgovaranja. Za današnje pojmove to je glupost jer ćete ionako koristiti Line 90% vremena (možda i Whatsapp, Viber i sl.) za chatting i razgovaranje.

I za kraj da se dotaknem "velikih igrača" Docomoa i Softbanka. Softbank i Docomo imaju minimalno trajanje ugovora od 2 godine, penali za prijevremeni raskid su kudikamo veći (oko 17000 yena za raskid nakon godine dana), obavezna je kupnja novog mobitela (zaključan na njihovu mrežu uz nemogućnost otključavanja) i tipičnu mjesečnu pretplatu od barem 8000 yena. Moj savjet za Vulcanus studente - NE Softbank i Docomo, jednostavno su preskupi za ono što nude.  

Instant messaging

Mislim da svatko na svom mobitelu ima instaliranu barem jednu chat aplikaciju tipa WhatsApp, Viber i sl. Međutim, u Japanu kada želite doći do nečijeg privatnog kontakta, ta će vam osoba najvjerojatnije dati svoj Line account. 

Što je Line? Line je ponajviše chat aplikacija, međutim uz chat tu su još neki detalji o kojima možete pročitati u daljnjem tekstu. Dodatne funkcije koje ljudi najviše koriste su također tu - (video) pozivi. Ono što se meni osobno sviđa kod Linea je to što ukoliko imate dobru kvalitetu mreže, video i audio pozivi će proći bez smetnji što ne mogu reći za konkurenciju. Taj sustav je jako dobro izveden.

Line je toliko popularan u Japanu da postoje posebne trgovine u kojima možete kupiti proizvode s motivima iz njihovih najpopularnijih stickera. Što se ostalih stickera tiče, istih ne manjka i novi dolaze na svakodnevnoj bazi.

Japanska inačica Linea ima još i neke dodatne zanimljivosti. Primjer je Line pay. Novce uplatite na svoj Line račun i isti možete koristiti za plaćanje u trgovinama (postoji i mogućnost nabavke debitne kartice koja je vezana za vaš Line pay račun koja se može koristiti u trgovinama koje ne koriste plaćanje putem mobitela). Line pay se također može koristiti za kupovinu stickera, slanje drugim Line korisnicima kao i za još poneke stvari kao primjerice Line taxi. To je aplikacija slična Uberu gdje naručite taxi i na mapi odaberete polazište i odredište i novac se automatski skine s vašeg Line računa.

Možete odabrati jednu od ove četiri kartice za svoj Line pay račun

Moj savjet je ukoliko posjećujete Japan i želite ostvariti kontakt s domicilnim stanovništvom, svakako instalirajte Line prije dolaska ;)

Pranje veša

Stiže jedan post nakon ogromne pauze. Tema je pranje veša. U slučaju da sami morate prati veš, zaboravite sve što (mislite da) znate o pranju jer je u Japanu situacija uvelike drugačija. 

Prva stvar je da veš mašine nemaju grijače što će reći da se odjeća pere u hladnoj vodi. Da, ista temperatura kao voda sa slavine. U Hrvatskoj se ne sjećam kada sam ikad u postavkama stavio veš mašinu ispod 30 stupnjeva. Shodno s time deterdženti su dizajnirani za hladnu vodu. 

Rad s veš mašinama je izrazito lagan. U većini modernijih veš mašina je potrebno samo upaliti veš mašinu, staviti odjeću, deterdžent, omekšivač te pritisnuti tipku za start.

Ovo je mnogo jednostavnije nego što izgleda na prvi pogled. Samo je potrebno u 99% slučajeva pritisnuti samo veliku plavu tipku

Prethodno napisani dio je nešto što će svatko naučiti nakon 1-2 pranja, međutim, postoje i neki trikovi koje sam otkrio da uvelike pomažu, a odnose se poglavito na pranje bijelog veša. 

1. Kao i inače, razvrstavajte veš na bijeli i šareni. Kako je hladna voda u pitanju, manja je vjerojatnost da će boja preći sa šarene robe na bijelu, ali što je sigurno je sigurno.
2. Kada je vrijeme vrlo hladno nastojte izbjegavati pranje rano ujutro ili po noći jer je voda značajno hladnija što će se odraziti na kvalitetu samog pranja.
3. Kod bijele robe naišao sam na izbjeljivač na bazi kisika koji koristim kod svakog pranja. Tako odjeća neće poprimiti žutu nijansu.
4. Ukoliko bijela odjeća ima veće mrlje ili mrlje od dezodoransa, napunim lavor vruće vode, stavim malu količinu izbjeljivača na bazi kisika i ostavim da stoji cca. 1-2h. Vruća voda pomaže u djelovanju izbjeljivača.

I za kraj neke standardne riječi na Japanskom koje se tiču samog pranja:

洗剤 (sezai) - deterdžent

漂白剤 (hyohakuzai) - izbjeljivač

酸素系漂白剤 (sansokeihyohakuzai) - izbjeljivač na bazi kisika

柔軟剤 (junanzai) - omekšivač

Izbjeljivači na bazi kisika

• ひょうはくざい
  漂白剤
  [hyōhakuzai]

  bleaching agent; bleach
• ひょうはく
  漂白
  [hyōhaku]

  blanching; bleaching

"A gde je pečat?"

Mislim da je velikoj većini poznat video iz Srbije s istim nazivom kao i ovaj post. Kakve to veze ima s Japanom, mogli bi ste se upitati? Veza je ta da ljudi u Japanu na dokumentima ne koriste potpis već osobni pečat. Neke stvari je gotovo nemoguće obaviti bez vlastitog pečata kao npr. otvoriti račun u banci, kupiti automobil i sl. Japanski naziv za osobni pečat je hanko (はんこ) ili inkan (印鑑). Osobne pečate možemo podijeliti u tri skupine:

• jitsuin (実印) - najvažniji pečat
• ginkoin (銀行印) - pečat za bankarenje
• mitomein (認印) - pečat za neformalne aplikacije

Iako jedan pečat može obnašati sve 3 funkcije, mnogi imaju 2 (službeni i neslužbeni) ili 3 pečata iz sigurnosnih razloga. Također ako je jitsuin i ginkoin teže čitati - to predstavlja bolji pečat.

Jitsuin je pečat koji se koristi za najvažnije funkcije poput kupovine nekretnine, automobila, dizanja kredita i sl. On mora zadovoljavati određene forme i ne može biti "pečat s police" odnosno pečat koji je masovno proizveden. Također mora imati ime i prezime osobe kojoj pripada. Stranci mogu imati pečat napisan na latinici, ali ne mogu imati svoje ime i prezime napisano na kanjijima (iznimka su Kinezi i Tajvanci). Ime i prezime za strance na katakani je u redu. Obično se ovakav pečat radi po narudžbi i obično je preporuka da se napravi od dugovječnog materijala. Standardni materijali su drvo i kost, a ponekad se rade od egzotičnih materijala poput slonovače, titana i sl. Nakon izrade pečata isti se onda registrira u gradskom uredu pri čemu se izdaje certifikat o autentičnosti. Taj certifikat dokazuje da taj pečat uistinu pripada vlasniku.

Ginkoin je pečat koji se koristi prilikom bankarenja. Kod izrade ovog pečata vrijede slična pravila kao za jitsuin, međutim damo prezime je dovoljno za ovaj pečat. Kod nekih banki je primjerice nemoguće otvoriti račun bez pečata. Ovaj pečat nije potrebno registrirati u gradskom uredu već je dovoljno prilikom otvaranja računa u banci reći da želite registrirati pečat i prilikom primjerice kreiranja trajnog naloga s ginkoinom potvrđujete da ste zaista vi pristali na taj trajni nalog.

Mitomein je pečat koji ne mora zadovoljavati nikakva pravila. To je pečat koji obično ima gumeno dno, a neki čak imaju i mehanizam samonanošenja tinte na pečat. Ovakvi pečati se koriste za primjerice "potpisivanje" dostave, neformalne dokumente i sl. Ovakav pečat je moguće kupiti u 100¥ shopu, međutim, u većini trgovina ne postoje ovakvi pečati s imenima stranaca.

Osim navedenih pečata postoje i posebni pečati kao što je primjerice carev pečat koji je napravljen od 3.5 kg zlata.

I za kraj - treba li strancima pečat? Ukoliko je vaš boravak kratkotrajan - ne treba. Meni tijekom 1 godine u Vulcanusu nije trebao. Možda ne bi bilo loše dati napraviti ginkoin koji kasnije možete ponijeti sa sobom kao uspomenu na japanski život. Koliko su pečati značajni u japanskom društvu će reći činjenica da na svakoj turističkoj lokaciji postoji pečat za uspomenu.

• はんこ
  判子
  [hanko]

  seal (used for signature)
• はん
  [han]

  Mr; Mrs; Ms; (-)san
• はん
  判
  [han]

  seal; stamp; monogram signature; judgment; judgement
• はん
  半
  [han]

  half; semi-
• はん
  反
  [han]

  anti-; opposite; antithesis; antagonism

Taxi u Japanu

Pozdrav nakon jaaaako dugog izbivanja. Da sad ne idem u detalje oko nevažnih stvari kao što je moje izbivanje, evo jedan kratak post. 

Taxi službe su prisutne svugdje u svijetu i Japan nije nikakva iznimka. Do taksija je moguće doći na više načina. Onaj najjednostavniji je naći slobodni taxi na taxi stajalištu. Takva stajališta su prisutna kod velike većine željezničkih postaja. Drugi način je da jednostavno mahnete vozaču na cesti. Ukoliko niste sigurni je li taxi slobodan, na prednjem vjetrobranu obično stoji LED display na kojem je moguće vidjeti status vozila. Ukoliko je status "空車", tada je vozilo slobodno (zbog jednostavnosti, ostale znakove nije potrebno pamtiti jer ako nisu ovi, vozilo nije slobodno, jednostavno). Treća opcija je nazvati taksi službu, ali to zahtjeva znanje japanskog jezika. Osim standardne taxi službe, primjerice u Tokyu posluje i Uber. Taxi vozila je lagano raspoznati jer je većina vozila poseban model Toyota Crown.

I za kraj, jedna od najbitnijih stvari. Kada taxi dođe po vas, vozila imaju interni mehanizam pomoću kojeg vam vozač iz automobila otvara vrata. Nemojte sami otvarati ili zatvarati vrata, vozač će to učiniti umjesto vas. Obično se vozači znaju naljutiti ako ne slijedite ovo pravilo. Iznimka su vrata na suvozačevoj strani, ta nemaju prethodno spomenuti mehanizam. 

Ako nekog zanima cijena, ona u Tokyu iznosi oko 40kn za start i prva 2 km i 5kn za svakih idućih 280m.
EDIT 08/2017: Cijene u Tokyu su se promijenile u 2017. i sada iznose 23kn za start i 1052m (nemam pojma zašto tih 52m i zašto nisu zaokružili na 1km) i 4,5kn za svakih 237m.

• くるま
  車
  [kuruma]

  car; automobile; vehicle; wheel

Wi-fi

Jedna pretpostavka gdje puno ljudi griješi je da u Japanu na svakom koraku postoji besplatni wireless iliti ga wi-fi. Istina je da na dosta mjesta postoji wi-fi, ali to je obično Softbankov, NTT-jev i sl. signal koji se plaća. U Japanu vlasnici lokala mogu sklopiti dogovor da se kod njih instalira uređaj koji će pružati naplatnu wi-fi uslugu te će im operateri za to plaćati neku proviziju te je to razlog zašto se vlasnici lokala više okreću prema takvom načinu pružanja usluge, a zapravo mnogi Japanci unutar svoje mobilne pretplate imaju uključen pristup tim wi-fi mrežama.

Ono na što bih se htio osvrnuti su besplatne mreže. Prvo mjesto gdje možete doći do besplatnog wi-fija je na željezničkim i metro postajama. Kod njih se obično zahtjeva registracija i nakon nje dobijete 15 min slobodnog surfanja nakon čega se morate ponovno prijaviti na mrežu za idućih 15min.

Idući način dobivanja besplatnog pristupa je pomoću mreža namijenjenim turistima. Obično je na takvim mrežama ograničenje pristupa 2 tjedna od prve registracije, a bonove za korištenje takvih mreža možete nabaviti na aerodromima, putničkim agencijama i sl. Primjer je Flets, a više informacija možete pronaći ovdje. Osim Fletsa postoje i druge mreže, a za sve vrijedi sličan princip - potrebno je nabaviti bon i onda koristiti mrežu.

Ipak, na kraju, nije u svim lokalima naplatni internet. U nekima postoji besplatni internet, a u nekima ne. Primjerice u Starbucksu postoji besplatni neograničeni internet u svim poslovnicama, ali postoji jedna caka - potrebno se registrirati, a to je nemoguće obaviti bez pristupa internetu. Stoga, prije nego što vas put nanese u Japan, možete se potpuno besplatno registrirati ovdje i na taj način izbjeći frustracije kada budete "toliko blizu interneta, a opet tako daleko". EDIT 08/2017: Više registracija u Starbucksu nije potrebna. Samo se spojite na wi-fi pristupnu točku i prihvatite uvjete korištenja.

I za kraj, kao alternativa wi-fiju, možete relativno jeftino kupiti data SIM kartice, ali o tome više u drugom postu.

Ako vidite ovu simpatičnu sličicu, to znači da, na žalost, taj hotspot nije besplatan