Zeljeznicke propusnice

Iako ljudi koji zive u Japanu ne mogu kupiti vrlo povoljne propusnice poput JR passa, postoji niz propusnica koje su i vise nego povoljne, a jedini uvjet za kupovinu za neke je ne-japansko drzavljanstvo. Ovo su samo neke od njih za koje mislim da su vrlo isplative.

Tobu Nikko pass (prodaje se tijekom cijele godine)

Ukratko, postoje dvije verzije ove propusnice, a to su World Heritage i All Area. Ukoliko je plan ici u Nikko na jedan do dva dana i posjeta hramova koji su na listi UNESCO-ve zasticene bastine World Heritage pass ukljucuje povratnu kartu od Asakuse u Tokyou do Shimo-Imaichi stanice i neogranicen broj voznij izmedju Tobu-Nikko stanice i Shin-Ujiwara stanice. Tobu linije se racvaju kod Shimo-Imaichi stanice tako da je potrebno u vecini slucajeva mijenjati vlak u Shimo-Imaichi stanici. Izmedju Shimo-Imaichi i Shin-Ujiwara stanice nalaze se poznate japanske toplice Kinugawa Onsen. Osim voznje vlakovima ova propusnica pokriva i dio buseva koji voze od Tobu-Nikko stanice do predjela s hramovima.

Cijena: 2040円

Valjanost: 2 uzastopna dana

 All Area je prosirenje World Heritage propusnice prema zapadu. Za ljubitelje prirode ova propusnica omogucava posjetu jezeru Chuzenji, brojnim slapovia u Nikko nacionalnom parku ukljucujuci Kegon kao i posjetu brojnim onsenima i planinama poput Nantaia i Nikko-Shirane. Povratna karta do zanje stanice Yumoto-Onsen autobusom iznosi oko 3000円 sto je vise od razlike u cijeni ukoliko bi se uzela jeftinija propusnica i platio bus posebno.

Cijena: 4600円 (20.4.-30.11.), 4230円 (1.12.-29.4.)

Valjanost: 4 uzastopna dana

Vise informacija ovdje.

Napomena, za limited express vlakove je potrebno nadoplatiti, ali ove propusnice omogucavaju popust na standardnu cijenu nadoplate.

Odakyu Hakone Freepass (prodaje se tijekom cijele godine)

Hakone je vulkan juzno od Tokyoa koji je dio Fuji-Hakone-Izu nacionalnog parka. Hakone je takodjer aktivni vulkan sto omogucuje jedinstveni pogled na nepredvidivu moc prirode. Za vrijeme vedrih dana pruza se jedinstveni pogled na planinu Fuji. U ovoj propusnici je ukljucena povratna karta iz Tokyoa i neogranicen broj voznji unutar zone propusnice i to vlakovima, uspinjacama, zicarom, busevima i cak i brodom. U blizini se nalaze i jedinstvene toplice koje imaju bazene s vinom, zelenim cajem i sl. Naravno, klasicnih onsena ovdje ne nedostaje. Pocetna stanica iz Tokyoa je Shinjuku.

Cijena: 5700円 (2 dana), 6100円 (3 dana)

Valjanost: 2 ili 3 uzastopna dana

Vise informacija ovdje.

Napomena, isto kao i za Nikko propusnicu za limited express vlakove je potrebno nadoplatiti.

JR Tokyo Wide Pass (prodaje se tijekom cijele godine)

Ova propusnica se prodaje iskljucivo ne-japanskim drzavljanima i omogucuje jedan od najjeftinijih nacina za iskusiti voznju Shinkansenom. Vulcanus sudionici takodjer mogu kupiti ovu propusnicu. Za razliku od prethodnih propusnica, za ovu je prilikom kupnje obavezno predociti valjanu putovnicu. Residence card se ne priznaje. Za ovu propusnicu je moguce napisati poveci clanak o mjestima koje se moze posjetiti, ukljucujuci i skijaliste tokom zime. Valja nadodati da je s ovom propusnicom rezervacija mjesta za sjedenje besplatna.

Cijena: 10180円

Valjanost: 3 uzastopna dana

Vise informacija ovdje.

JR East Welcome Pass (16.10.2020.-26.2.2021.)

Zadnja na ovoj listi, ali svakako po mojem misljenju najzanimljivija propusnica je JR East Welcome Pass. Sve sto vrijedi za Tokyo Wide Pass vrijedi i ovdje, jedino sto se razlikuje je to da ova propusnica pokriva gotovo sve linije JR East grupacije ukljucujuci i Shinkansen linije. Na zalost, kako stvari trenutno stoje ovo je jednokratna ponuda i tesko da ce se vise ponoviti kada istekne vrijeme prodaje. Vrijednost propusnice je i vise nego odlicna i omogucuje istrazivanje cijelog dijela istocnog Japana.

Cijena: 12000円

Valjanost: 3 uzastopna dana

Vise informacija ovdje.

Line prepaid card

Ljudi se tokom Vulcanusa vrlo često nađu u situaciji da imaju novaca na računu, ali ga ne mogu koristiti primjerice za kupovinu avionske karte (najčešće za povratak natrag kući ili za raznorazna putovanja). Kako svi ljudi nemaju kreditne kartice, a sretno vam bilo u nabavci japanske kreditne kartice, većina traži alternativu. Ponekad te alternative budu u smislu slanja novca natrag u Hrvatsku na tekući račun i onda korištenje debitne kartice za kupovinu. Mislim da ne moram objašnjavati koliko to može biti komplicirano i dugotrajno.

Srećom, postoji alternativa. Prije mog "otkrića" Line prepaid kartice, koristio sam Vanilla card. U konbiniju se kupi bon i onda se taj bon ukuca na web stranicu i voilla, imate neki iznos. Problem s Vanillom je što je limit dosta mali i nedovoljan je za primjerice kupovinu avionske karte. Drugi problem je što za veći iznos treba kupiti veći broj bonova i onda svaki bon posebno ukucati što je gnjavaža.

Imate na izboru nekoliko dizajnova kartice

Line prepaid kartica se vrlo lagano dobije. Potrebno je preko Line aplikacije aktivirati Line Pay opciju i zatražiti prepaid karticu. Važna napomena: nabavite telefonski broj koji može primati SMS-ove prije nego što zatražite karticu jer inače nećete moći zatražiti ju. Kada vam kartica dođe na kućnu adresu, samo je aktivirate preko Linea i to je to. Ukoliko Lineu pošaljete fotografiju svoje japanske osobne izkaznice onda vam se nakon nekoliko dana limit potrošnje poveća tako da možete skoro pa kupiti auto (ukoliko imate dovoljan iznos na računu). Line kartica je JCB koja je dosta dobro prihvaćena u Japanu, ali i van Japana. Za nadopunu računa jednostavno preko Line aplikacije upišete iznos i dobijete kodove koje upišete u terminal u konbinijima i onda tako platite ili u Lawsonu jednostavno date karticu blagajniku i zatražite da je napuni s određenim iznosom. Dodatna pogodnost je što za svakih potrošenih 100 yena dobijete 2 boda, a poslije svaki bod možete pretvoriti u yene (1 bod = 1 yen) i tako nadoplatiti svoj račun. Limit ove kartice je taj da nema kupovine na rate što je u neku ruku i očekivano.

Druga opcija je debitna kartica u Mitsubishi banci koja radi jednako kao i debitne kartice u Hrvatskoj, međutim, kako nemam iskustva s istom, nemam dodatnih detalja.

Nadam se da će vam ovo olakšati život u Japanu ;)

Mobilna telefonija

Pozdrav svima, nakon stanke ide novi post. Ono na što bih se htio osvrnuti je kako natjerati mobitel da radi u Japanu. Stvari su drugačije po tom pitanju nego u Hrvatskoj pa idemo redom.

Opcije koje se nude su:

• Najam kartice/mobitela/mobilne pristupne točke
• Prepaid i pretplata data only
• Pretplata sa svime uključenim

Najam kartice/mobitela/mobilne pristupne točke

Odmah da napomenem, na kratke ture ovo je prihvatljiva opcija, na dulji period je totalno neisplativa. Najam ide tako da se na aerodromu dođe do jednog od šaltera gdje postoji natpis u stilu travel SIM i sl. Obično osoblje tamo razumije engleski te vam može pomoći oko odabira. Cijene najma kartice je formirana po danu i prema korištenju (postoje planovi kao npr. internet bez ograničenja i sl. gdje je u prosjeku najam oko 60kn/dan). Prilikom korištenja ovakve kartice mobitel mora biti otključan! Nešto je jeftiniji najam običnog mobitela, a može se iznajmiti i smartphone. U slučaju da više ljudi putuje zajedno, jedna od vrlo isplativih opcija je najam mobilne pristupne točke. To je mali uređaj koji pruža wifi internet priključak bilo gdje. U nekim slučajevima je moguće naručiti preko interneta željeni uređaj na adresu hotela i sl. gdje će vas čekati zajedno s  kovertom za vraćanje natrag (sve zapakirate i samo predate na poštu ili u konbini prije odlaska). Primjer cijena najma i ostale informacije vidjeti ovdje.

Mobilna pristupna točka

Prepaid i pretplata data only + pretplata sa svime uključenim

Ukoliko ne trebate pozive (što se Vulcanusa tiče, meni su pozivi bili korisni samo za slučaj da kurirska služba dostavlja paket ili za naručivanje pizze), data only planovi su dobra alternativa. Postoje generalno dvije vrste planova - prepaid i postpaid. Prepaid planovi su obično do 3GB prometa unutar 3 mjeseca (to je rok trajanja kartice), a postoje i manji i kraćeg trajanja. Unutar ta 3 mjeseca se promet može nadoplatiti bonovima. Gdje kupiti - pojedini konbini i veliki lanci potrošačke elektronike poput Yodobashi, Bic Camera i sl. Cijena za 3GB/3mj valjanosti je oko 250kn.

Pretplatu je moguće ugovoriti na više mjesta, a iz iskustva, najpovoljnije je u lancima potrošačke elektronike. Tamo se može ugovoriti pretplata na godinu dana preko virtualnih operatora koji koriste infrastrukturu velikih kompanija poput NTT Docomo ili Softbank. U takvoj pretplati je dostupan neki određeni promet (3GB, 5GB ...), a ukoliko želite pozive/SMS, oni se naplaćuju posebno prema vremenskoj jedinici, odnosno po poslanom SMS-u (koji se baš i ne koriste u Japanu). Ono što je potrebno za sklapanje ugovora je kreditna kartica (izdana u Hrvatskoj je ok, ja sam primjerice koristio ZABA student Master bez problema, debitne kartice ne funkcioniraju) i otključani mobitel. Moje iskustvo je s pretplatom IIJmio koju sam sklopio u Bic Cameri. Samo sklapanje je preporučljivo raditi u velikim poslovnicama jer tamo obično ima osoblja koje priča engleski. I da, da ne zaboravim - u ovom slučaju je potrebno imati način za pročitati e-mail na licu mjesta (nema hotspota u poslovnicama). Obično je sve gotovo u 20-30min. Pokrivenost je dosta dobra i brzina interneta je solidna (LTE). Cijene kreću od nekih 80ak kn mjesečno za 3GB mjesečno + dodatno za pozive (oko 17 yena za 30s) i SMS. Penali za prijevremen raskid ugovora je 1000 yena po preostalom mjesecu (npr. koristili ste pretplatu 10 mjeseci od 12 prema ugovoru i morate platiti 2000 yena za preostala dva mjeseca), a ako je prošla godina dana, prilikom raskida se ne trebaju platiti nikakvi penali. Prilikom sastanka Vulcanusa u Bruxellesu  prije putovanja u Japan, jedna Vulcanus alumni cura nam je rekla da svi uzmemo pretplatu kod istog operatera zbog jeftinijeg razgovaranja. Za današnje pojmove to je glupost jer ćete ionako koristiti Line 90% vremena (možda i Whatsapp, Viber i sl.) za chatting i razgovaranje.

I za kraj da se dotaknem "velikih igrača" Docomoa i Softbanka. Softbank i Docomo imaju minimalno trajanje ugovora od 2 godine, penali za prijevremeni raskid su kudikamo veći (oko 17000 yena za raskid nakon godine dana), obavezna je kupnja novog mobitela (zaključan na njihovu mrežu uz nemogućnost otključavanja) i tipičnu mjesečnu pretplatu od barem 8000 yena. Moj savjet za Vulcanus studente - NE Softbank i Docomo, jednostavno su preskupi za ono što nude.  

Pranje veša

Stiže jedan post nakon ogromne pauze. Tema je pranje veša. U slučaju da sami morate prati veš, zaboravite sve što (mislite da) znate o pranju jer je u Japanu situacija uvelike drugačija. 

Prva stvar je da veš mašine nemaju grijače što će reći da se odjeća pere u hladnoj vodi. Da, ista temperatura kao voda sa slavine. U Hrvatskoj se ne sjećam kada sam ikad u postavkama stavio veš mašinu ispod 30 stupnjeva. Shodno s time deterdženti su dizajnirani za hladnu vodu. 

Rad s veš mašinama je izrazito lagan. U većini modernijih veš mašina je potrebno samo upaliti veš mašinu, staviti odjeću, deterdžent, omekšivač te pritisnuti tipku za start.

Ovo je mnogo jednostavnije nego što izgleda na prvi pogled. Samo je potrebno u 99% slučajeva pritisnuti samo veliku plavu tipku

Prethodno napisani dio je nešto što će svatko naučiti nakon 1-2 pranja, međutim, postoje i neki trikovi koje sam otkrio da uvelike pomažu, a odnose se poglavito na pranje bijelog veša. 

1. Kao i inače, razvrstavajte veš na bijeli i šareni. Kako je hladna voda u pitanju, manja je vjerojatnost da će boja preći sa šarene robe na bijelu, ali što je sigurno je sigurno.
2. Kada je vrijeme vrlo hladno nastojte izbjegavati pranje rano ujutro ili po noći jer je voda značajno hladnija što će se odraziti na kvalitetu samog pranja.
3. Kod bijele robe naišao sam na izbjeljivač na bazi kisika koji koristim kod svakog pranja. Tako odjeća neće poprimiti žutu nijansu.
4. Ukoliko bijela odjeća ima veće mrlje ili mrlje od dezodoransa, napunim lavor vruće vode, stavim malu količinu izbjeljivača na bazi kisika i ostavim da stoji cca. 1-2h. Vruća voda pomaže u djelovanju izbjeljivača.

I za kraj neke standardne riječi na Japanskom koje se tiču samog pranja:

洗剤 (sezai) - deterdžent

漂白剤 (hyohakuzai) - izbjeljivač

酸素系漂白剤 (sansokeihyohakuzai) - izbjeljivač na bazi kisika

柔軟剤 (junanzai) - omekšivač

Izbjeljivači na bazi kisika

• ひょうはくざい
  漂白剤
  [hyōhakuzai]

  bleaching agent; bleach
• ひょうはく
  漂白
  [hyōhaku]

  blanching; bleaching

Taxi u Japanu

Pozdrav nakon jaaaako dugog izbivanja. Da sad ne idem u detalje oko nevažnih stvari kao što je moje izbivanje, evo jedan kratak post. 

Taxi službe su prisutne svugdje u svijetu i Japan nije nikakva iznimka. Do taksija je moguće doći na više načina. Onaj najjednostavniji je naći slobodni taxi na taxi stajalištu. Takva stajališta su prisutna kod velike većine željezničkih postaja. Drugi način je da jednostavno mahnete vozaču na cesti. Ukoliko niste sigurni je li taxi slobodan, na prednjem vjetrobranu obično stoji LED display na kojem je moguće vidjeti status vozila. Ukoliko je status "空車", tada je vozilo slobodno (zbog jednostavnosti, ostale znakove nije potrebno pamtiti jer ako nisu ovi, vozilo nije slobodno, jednostavno). Treća opcija je nazvati taksi službu, ali to zahtjeva znanje japanskog jezika. Osim standardne taxi službe, primjerice u Tokyu posluje i Uber. Taxi vozila je lagano raspoznati jer je većina vozila poseban model Toyota Crown.

I za kraj, jedna od najbitnijih stvari. Kada taxi dođe po vas, vozila imaju interni mehanizam pomoću kojeg vam vozač iz automobila otvara vrata. Nemojte sami otvarati ili zatvarati vrata, vozač će to učiniti umjesto vas. Obično se vozači znaju naljutiti ako ne slijedite ovo pravilo. Iznimka su vrata na suvozačevoj strani, ta nemaju prethodno spomenuti mehanizam. 

Ako nekog zanima cijena, ona u Tokyu iznosi oko 40kn za start i prva 2 km i 5kn za svakih idućih 280m.
EDIT 08/2017: Cijene u Tokyu su se promijenile u 2017. i sada iznose 23kn za start i 1052m (nemam pojma zašto tih 52m i zašto nisu zaokružili na 1km) i 4,5kn za svakih 237m.

• くるま
  車
  [kuruma]

  car; automobile; vehicle; wheel

Wi-fi

Jedna pretpostavka gdje puno ljudi griješi je da u Japanu na svakom koraku postoji besplatni wireless iliti ga wi-fi. Istina je da na dosta mjesta postoji wi-fi, ali to je obično Softbankov, NTT-jev i sl. signal koji se plaća. U Japanu vlasnici lokala mogu sklopiti dogovor da se kod njih instalira uređaj koji će pružati naplatnu wi-fi uslugu te će im operateri za to plaćati neku proviziju te je to razlog zašto se vlasnici lokala više okreću prema takvom načinu pružanja usluge, a zapravo mnogi Japanci unutar svoje mobilne pretplate imaju uključen pristup tim wi-fi mrežama.

Ono na što bih se htio osvrnuti su besplatne mreže. Prvo mjesto gdje možete doći do besplatnog wi-fija je na željezničkim i metro postajama. Kod njih se obično zahtjeva registracija i nakon nje dobijete 15 min slobodnog surfanja nakon čega se morate ponovno prijaviti na mrežu za idućih 15min.

Idući način dobivanja besplatnog pristupa je pomoću mreža namijenjenim turistima. Obično je na takvim mrežama ograničenje pristupa 2 tjedna od prve registracije, a bonove za korištenje takvih mreža možete nabaviti na aerodromima, putničkim agencijama i sl. Primjer je Flets, a više informacija možete pronaći ovdje. Osim Fletsa postoje i druge mreže, a za sve vrijedi sličan princip - potrebno je nabaviti bon i onda koristiti mrežu.

Ipak, na kraju, nije u svim lokalima naplatni internet. U nekima postoji besplatni internet, a u nekima ne. Primjerice u Starbucksu postoji besplatni neograničeni internet u svim poslovnicama, ali postoji jedna caka - potrebno se registrirati, a to je nemoguće obaviti bez pristupa internetu. Stoga, prije nego što vas put nanese u Japan, možete se potpuno besplatno registrirati ovdje i na taj način izbjeći frustracije kada budete "toliko blizu interneta, a opet tako daleko". EDIT 08/2017: Više registracija u Starbucksu nije potrebna. Samo se spojite na wi-fi pristupnu točku i prihvatite uvjete korištenja.

I za kraj, kao alternativa wi-fiju, možete relativno jeftino kupiti data SIM kartice, ali o tome više u drugom postu.

Ako vidite ovu simpatičnu sličicu, to znači da, na žalost, taj hotspot nije besplatan

Grutto pass

Današnji post će biti kratak. Želio bih predstaviti Grutto pass. To je mala knjižica s kuponima koji služe kao ulaznice ili popusti na iste za razne muzeje i ostale institucije u Tokyu. Ako i niste ljubitelji muzeja, također su uključene i ulaznice za zoološke vrtove te se već nakon posjete tri zoološka vrta knjižica isplati. Nakon prvog korištenja, rok trajanja je dva mjeseca, a cijena je 2000¥. Broj institucija koje je moguće posjetiti je preko 75, a za neke institucije u knjižici ne postoji karta, već samo popust.

Više informacija možete pronaći ovdje.

100¥ shop

Za danas malo korisnih informacija u vezi kupovine u Japanu :)

Bilo da samo posjećujete Japan ili ste možda jedan od sretnika koji je prošao na natječaju za Vulcanus te ćete biti u Japanu dulje vrijeme, svakako je korisno znati za 100¥ shopove (百円ショップ - hyaku en shoppu). Kao što im ima govori, svaki proizvod košta 100¥ (točnije 108¥ kada se uračuna porez) što prema trenutnom tečaju iznosi nešto manje od 6kn. Tamo možete pronaći od uredskog pribora, preko kuhinjskih potrepština sve do hrane i neke informatičke robe (Bluray RE - rewriteable, kabeli za iPhone, micro USB kabeli, zaštitne folije za mobitele...). Recimo kad sam kupovao prazne optičke medije, to su bili TDK, ne neki no name. Moje iskustvo je takvo da sam jako iznenađen kvalitetom nekih proizvoda (dosta se stvari proizvodi upravo u Japanu, nije sve iz Kine). Npr. škare koje sam kupio definitivno nisu u rangu Fiskarsa i sl. ali bi u Hrvatskoj iste takve koštale barem 20kn. Ili pogledajte cijene za Bluray medije u Hrvatskoj. Sve u svemu, moj savjet je da svakako provjerite 100¥ shopove jer za kupovinu osnovnih kućanskih potrepština su odlična mjesta i još k tome ćete proći i nekoliko puta jeftinije nego da iste proizvode kupujete u ostalim trgovinama. Što se dostupnosti tiče, u svakom većem prediu grada postoji barem jedna prodavaonica. Jedan od najpoznatijih lanaca takvih trgovina je Can Do koji ima više od 900 trgovina po cijelom Japanu.

Da rezimiramo - osnovne kućanske potrepštine kupovati u 100¥ shopu. Moj dobronamjeran savjet ;)

  

Fotografija

Nadam se da među ljudima koji čitaju ovaj blog ima ljubitelja fotografije :)

Kao što je nekima poznato, najveće kompanije u svijetu fotografije dolaze upravo iz Japana kao što su Canon, Nikon, Olympus, Pentax, Sony i ostali. Ukoliko namjeravate posjetiti Japan, a fotoaparat nemate ili pak želite kupiti novi, Japan je idealna lokacija za to. Ukoliko ste već pogledali moj post u vezi kupovanja potrošačke elektronike i uvidjeli da je željeni fotoaparat ili objektiv preskup za vas ili možda želite kupiti novi objektiv (a za novi bi morali prodati bubreg) u Japanu postoji mnoštvo rabljene fotografske opreme. Iz iskustva mogu preporučiti da pogledate trgovinu Map Camera koja se nalazi u centralnom prediu Tokya zvanom Shinjuku (jedna od najvećih željezničkih stanica u Tokyu, a trgovina je oko 5 min pješice od nje). Ta trgovina osim novih proizvoda drži i rabljene i uz rabljene proizvode dobijete jamstvo koje je najčešće 6 mjeseci. Prodavači su izrazito ljubazni, sve se da isprobati i uvijek se da pronaći zanimljivih stvari .

Do idućeg posta, pozdrav :)