Rikaikun i Rikachan - pomoć pri učenju kanjija

Ako koristite preglednik Chrome i naiđete na japansku stranicu, najlakše je napraviti desni klik i kliknuti prevedi na hrvatski ili engleski. Stvar funkcionira i Google je unaprijedio algoritam prijevoda tako da kada prevodite s japanskog na engleski više nema toliko puno besmislica kao prije. Međutim, što ako želite znati kako se neki kanji čita ili sto znaci neka riječ? Jedna od opcija je otvoriti u novom tabu Google translate i onda copy/paste riječ po riječ što zna biti zamarajuće. Rikaikun i Rikachan su u suštini ista stvar, samo se zovu drugačije ovisno o internet pregledniku. Instaliraju se kao dodatak i kada su aktivirani ako mišom pređete preko kanjija, dobit ćete kako se kanjiji čitaju i prijevod na engleskom jeziku. 

Download za Chrome - ovdje

Download za Firefox (Rikaichamp - poboljšana verzija Rikaichana) - ovdje

Japansko pismo II. dio

Kao što sam bio obećao, krenut ću sa drugim dijelom japanskog pisma. U ovom dijelu bih htio pojasniti do kraja hiraganu i katakanu te sa time završiti neke osnove. S obzirom da ako bih krenuo pojašnjavati još i kanjije u detalje, mislim da bi ova rubrika lako dosla do naziva: "Japansko pismo  MDXXVIII. dio" xD

Nakon ovog uvoda, krenimo na posao. Prva stvar s kojom bih htio započeti su tenten (") i maru (°). Pomoću ta dva znaka neki glasovi u hiragani i katakani mijenjaju izgovor. S obzirom da je ovo vrlo jednostavna stvar, nadam se da ćete skužiti iz slika o čemu se zapravo radi.

Promjena glasova je identična za oba pisma te ne bi trebalo biti problema u vezi ovih pravila.

Ponekad u riječima pisanim hiraganom ili katakanom postoje neki znakovi koji su pisani manjom veličinom slova. Postoje dva slučaja koji su zajednički za hiraganu i katakanu i jedan slučaj koji je svojstven samo za katakanu. Tako da krenimo redom. Glas "tsu" - つ ili na katakani - ツ kada je napisan istom veličinom slova kao i ostali znakovi onda se taj glas izgovara kao "tsu", međutim, ako je taj glas pisan manjom veličinom slova, tada označava kratku pauzu u izgovoru. Na primjeru će to biti, nadam se, bolje pojašnjeno:

にっき (ni-ki) - dnevnik

U izgovoru se može vidjeti da se malo "tsu" ne izgovara već jednostavno označava kratku pauzu u izgovoru. Ista stvar vrijedi i za riječi pisane na katakani.

Sljedeći slučaj je kada postoje, slično kao i u prethodnom slučaju, "mali" glasovi "ya", "yu" i "yo". U tom slučaju se glas koji prethodi malo napisanom glasu drugačije izgovara. Pravila za to možemo vidjeti na slici:

Ista stvar vrijedi i za katakanu, naravno, koristeći znakove od katakane.

Zadnji slučaj je slučaj je slučaj svojstven samo za katakanu. Katakana se koristi za pisanje stranih riječi u japanskom te ponekad neke glasove nije moguće napisati korištenjem samo pravila koja vrijede za hiraganu, a samim time i katakanu. Zbog toga se koriste samoglasnici kao "mala" slova i na taj način mijenjaju izgovor glasa. To je najbolje pogledati na sljedećoj slici:

U prethodnom dijelu sam krenuo pričati o dugim glasovima. S obzirom da je kod katakane to jako jednostavno, krenut ću od nje. Ukoliko na katakani želimo napisati dugi glas, jednostavno dodajemo crtu ("ー") nakon glasa koji će imati dugi glas. Npr. 

パスポート (Pasupōto) - putovnica

Ovdje možemo primjetiti da je glas "po" dugi glas, točnije samo samoglasnik "o" toga glasa. Kada se piše izgovor japanskih riječi na latinici (romaji je naziv za latinicu na japanskom), tada se poviše dugog glasa stavlja srta, kao što je to vidljivo u primjeru. Kod hiragane je to malo kompliciranije. Umjesto crte koriste se samoglasnici. U prethodnom postu možete vidjeti da se svi glasovi grupiraju prema samoglasnicima "a" - あ, "i" - い, "u" - う, "e" - え i "o" - お. Svi glasovi koji završavaju s "a" se produžavaju s "a"- あ, glasovi s "i" i "e" se produžavaju s "i" - い, a glasovi s "u" i "o" se produžavaju s "u" - う. Primjeri:

か -> かあ

し -> しい

ふ -> ふう

て -> てい

も -> もう

Malo je teže za objasniti duge glasove u hiragani, ali nadam se da sam barem uspio osnove pojasniti. 

Za kraj bih samo htio reći da kada sam ja krenuo s učenjem hiragane i katakane, dosta stvari što sam sada napisao mi je bilo vrlo nejasno, međutim nakon dosta vježbe u čitanju i pisanju sam uspio sve savladati. Ako izdvojite dovoljno vremena za učenje ovih stvari, nije teško za savladati. Još bih, također, htio preporučiti sljedeću stranicu za učenje hiragane i katakane jer je meni osobno jako pomogla u učenju samog pisma. Osim toga, moj savjet bi bio i da uzmete neku bilježnicu i probate iz glave, nakon što svladate sve znakove, pisati sve znakove prema popisu znakova iz prvog posta o pismu. 

Puno sreće u učenju ;) 

Japansko pismo I. dio

Novim postom bih se htio pozabaviti malo japanskim pismom. Ako bih rekao da je lagano, lagao bih, ali opet nije toliko preteško.

Za početak bih htio predstaviti tri seta znakova koji se koriste u japanskom. Hiragana, katakana i kanji. O tome kako su koji nastali i blablabla neću pričati jer je to totalno irelevantno što se tiče njihovog korištenja. S obzirom da sam ovaj blog više zamislio kao neki vodič kroz život u Japanu, za to vam povijest nastanka pisma apsolutno ne treba, a ako vas baš zanima, google it, nemam ništa protiv toga, dapače :)

Nakon ovog dosadnog uvoda, krenimo na posao. Prije nego što počnem s nabrajanjem pisama, želio bih se osvrnuti na izgovor (identičan je za hiraganu i katakanu), koji je srećom skoro pa identičan kao hrvatski uz neke iznimke:

• J se čita kao đ
• Y se čita kao j
• Sh se čita kao š
• Ch se čita kao č
• W se čita kao v

Ponekad r Japanci čitaju kao r, ponekad kao l, ponekad nešto između r i l, ali to za sada nije bitno, čitajte kao r.  Sva ostala slova se čitaju identično kao i u Hrvatskoj. I još jedna sitnica - nema velikih i malih slova, ali na žalost, niti klasičnih razmaka poslije svake riječi kao u europskim jezicima.

Prvo pismo s kojim bih krenuo i za koje smatram da je nama strancima u Japanu najbitnije je katakana.

Smatram da bi bilo dobro nju naučiti prije dolaska u Japan, čak ako idete i na nekoliko dana. Zašto? Da ne trubim sa teorijom idemo odmah na primjere:

ハンサム (hansamu) - zgodan

プリンタ (putinta) - pisač, printer

キーボード (kibodo) - tipkovnica

Prvo ide katakana, zatim čitanje pa prijevod. Skužit ćete da su to sve engleske riječi izgovorene na malo čudan način, ali se da razumjeti o čemu se priča tako da iako možda (najvjerojatnije) ne znate niti jednu riječ japanskog, a ako znate engleski onda se da lako razumjeti što piše (pod uvjetom da ste naučili čitati katakanu). Katakana se koristi za pisanje posuđenica u japanskom jeziku. Osim engleskog, postoje posuđenice iz drugih jezika, npr, njemački:

アルバイト (arubaito) - honorarni posao

Ponekad su riječi pisane katakanom skraćene od punog naziva pa iste zato nisu toliko razumljive na prvu kao prethodno napisani primjeri. Primjer za to je sljedeća riječ:

パソコン (pasokon) - PC

Baš na prvu nije najjasnije da se radi o osobnom računalu, ali srećom, ovakvi primjeri nisu toliko česti. U Japanu ćete svoje ime također pisati na katakani te će kod nekih imena biti nemoguće postići isti izgovor kao i na hrvatskom jer u japanskom govoru nema redanja suglasnika jedan iza drugoga kao što je slučaj u hrvatskom - tako da odmah imamo i odličan primjer za to: HRVaTSka. To je već Japancima dosta teško za izgovoriti i zato je njihov naziv za Hrvatsku - クロアチア (kuroachia). 

Iduće pismo je hiragana. 

Hiragana i katakana koriste različite znakove za iste glasove (iako su poneki identični), a koristi se za japanske riječi. Oko hiragane nema puno mudrosti jer sve riječi koje se pišu na hiragani su originalno japanske. Da ne dosađujem previše, jedan primjer koji bi većina ljudi trebala znati :

ありがとう (arigato) - hvala

Neki će se možda pitati jesam li pogriješio što sam stavio glas "u" na kraju, a nije se izgovorio. Odgovor bi bio ovakav - nisam pogriješio. U ovom slučaju to je oznaka da je "o" na kraju riječi dugo "o" tj. da se izgovara malo duže nego normalno "o". Pravila oko toga ću probati obraditi u jednom od idućih postova. 

Kod katakane se za dugi izgovor koristi crta "-" tako da je po tom pitanju lakše riješen problem kod dugih glasova (kao da su je radili tako da je i mi glupi stranci lakše razumijemo :D)

Zadnje o čemu ću pričati je kanji. Tu već počinju problemi. Kanjija ima nekoliko tisuća te se smatra da poznavanjem oko 2000 znakova možete čitati dnevni tisak. Svaki kanji ima jedno značenje, ali zato jako puno izgovora i tu leži problem. Iako se sve riječi daju napisati samo s hiraganom i katakanom, zbog konteksta u čitanju i da ne bi bilo zabune se koriste kanjiji. Npr. riječ かみ (kami) ima više značenja, a to su: kosa, papir i bog. Te se riječi na hiragani pišu identično, no s obzirom da su značenja drugačija, koriste se drugačiji kanjiji i to:

神 - bog

髪 - kosa

紙 - papir

Još bih želio nadodati da postoji nešto što se zove furigana, a to je kada poviše kanjija manjom veličinom slova na hiragani piše izgovor što uvelike olakšava čitanje. 

S ovim bih htio zaključiti ovaj post. Postoje još neka pravila za hiraganu i katakanu što se tiče čitanja čega se nisam za sada doticao jer i ovako ima prebiše teksta (tl;dr xD) tako da to možda napišem u jednom od idućih postova, a do tada sretno svim kandidatima za Vulcanus, a ostalim koji čitaju ovaj blog, nadam se da će pronaći nešto zanimljivo za sebe ;)