Japansko pismo II. dio

Kao što sam bio obećao, krenut ću sa drugim dijelom japanskog pisma. U ovom dijelu bih htio pojasniti do kraja hiraganu i katakanu te sa time završiti neke osnove. S obzirom da ako bih krenuo pojašnjavati još i kanjije u detalje, mislim da bi ova rubrika lako dosla do naziva: "Japansko pismo  MDXXVIII. dio" xD

Nakon ovog uvoda, krenimo na posao. Prva stvar s kojom bih htio započeti su tenten (") i maru (°). Pomoću ta dva znaka neki glasovi u hiragani i katakani mijenjaju izgovor. S obzirom da je ovo vrlo jednostavna stvar, nadam se da ćete skužiti iz slika o čemu se zapravo radi.

Promjena glasova je identična za oba pisma te ne bi trebalo biti problema u vezi ovih pravila.

Ponekad u riječima pisanim hiraganom ili katakanom postoje neki znakovi koji su pisani manjom veličinom slova. Postoje dva slučaja koji su zajednički za hiraganu i katakanu i jedan slučaj koji je svojstven samo za katakanu. Tako da krenimo redom. Glas "tsu" - つ ili na katakani - ツ kada je napisan istom veličinom slova kao i ostali znakovi onda se taj glas izgovara kao "tsu", međutim, ako je taj glas pisan manjom veličinom slova, tada označava kratku pauzu u izgovoru. Na primjeru će to biti, nadam se, bolje pojašnjeno:

にっき (ni-ki) - dnevnik

U izgovoru se može vidjeti da se malo "tsu" ne izgovara već jednostavno označava kratku pauzu u izgovoru. Ista stvar vrijedi i za riječi pisane na katakani.

Sljedeći slučaj je kada postoje, slično kao i u prethodnom slučaju, "mali" glasovi "ya", "yu" i "yo". U tom slučaju se glas koji prethodi malo napisanom glasu drugačije izgovara. Pravila za to možemo vidjeti na slici:

Ista stvar vrijedi i za katakanu, naravno, koristeći znakove od katakane.

Zadnji slučaj je slučaj je slučaj svojstven samo za katakanu. Katakana se koristi za pisanje stranih riječi u japanskom te ponekad neke glasove nije moguće napisati korištenjem samo pravila koja vrijede za hiraganu, a samim time i katakanu. Zbog toga se koriste samoglasnici kao "mala" slova i na taj način mijenjaju izgovor glasa. To je najbolje pogledati na sljedećoj slici:

U prethodnom dijelu sam krenuo pričati o dugim glasovima. S obzirom da je kod katakane to jako jednostavno, krenut ću od nje. Ukoliko na katakani želimo napisati dugi glas, jednostavno dodajemo crtu ("ー") nakon glasa koji će imati dugi glas. Npr. 

パスポート (Pasupōto) - putovnica

Ovdje možemo primjetiti da je glas "po" dugi glas, točnije samo samoglasnik "o" toga glasa. Kada se piše izgovor japanskih riječi na latinici (romaji je naziv za latinicu na japanskom), tada se poviše dugog glasa stavlja srta, kao što je to vidljivo u primjeru. Kod hiragane je to malo kompliciranije. Umjesto crte koriste se samoglasnici. U prethodnom postu možete vidjeti da se svi glasovi grupiraju prema samoglasnicima "a" - あ, "i" - い, "u" - う, "e" - え i "o" - お. Svi glasovi koji završavaju s "a" se produžavaju s "a"- あ, glasovi s "i" i "e" se produžavaju s "i" - い, a glasovi s "u" i "o" se produžavaju s "u" - う. Primjeri:

か -> かあ

し -> しい

ふ -> ふう

て -> てい

も -> もう

Malo je teže za objasniti duge glasove u hiragani, ali nadam se da sam barem uspio osnove pojasniti. 

Za kraj bih samo htio reći da kada sam ja krenuo s učenjem hiragane i katakane, dosta stvari što sam sada napisao mi je bilo vrlo nejasno, međutim nakon dosta vježbe u čitanju i pisanju sam uspio sve savladati. Ako izdvojite dovoljno vremena za učenje ovih stvari, nije teško za savladati. Još bih, također, htio preporučiti sljedeću stranicu za učenje hiragane i katakane jer je meni osobno jako pomogla u učenju samog pisma. Osim toga, moj savjet bi bio i da uzmete neku bilježnicu i probate iz glave, nakon što svladate sve znakove, pisati sve znakove prema popisu znakova iz prvog posta o pismu. 

Puno sreće u učenju ;)