Instant messaging

Mislim da svatko na svom mobitelu ima instaliranu barem jednu chat aplikaciju tipa WhatsApp, Viber i sl. Međutim, u Japanu kada želite doći do nečijeg privatnog kontakta, ta će vam osoba najvjerojatnije dati svoj Line account. 

Što je Line? Line je ponajviše chat aplikacija, međutim uz chat tu su još neki detalji o kojima možete pročitati u daljnjem tekstu. Dodatne funkcije koje ljudi najviše koriste su također tu - (video) pozivi. Ono što se meni osobno sviđa kod Linea je to što ukoliko imate dobru kvalitetu mreže, video i audio pozivi će proći bez smetnji što ne mogu reći za konkurenciju. Taj sustav je jako dobro izveden.

Line je toliko popularan u Japanu da postoje posebne trgovine u kojima možete kupiti proizvode s motivima iz njihovih najpopularnijih stickera. Što se ostalih stickera tiče, istih ne manjka i novi dolaze na svakodnevnoj bazi.

Japanska inačica Linea ima još i neke dodatne zanimljivosti. Primjer je Line pay. Novce uplatite na svoj Line račun i isti možete koristiti za plaćanje u trgovinama (postoji i mogućnost nabavke debitne kartice koja je vezana za vaš Line pay račun koja se može koristiti u trgovinama koje ne koriste plaćanje putem mobitela). Line pay se također može koristiti za kupovinu stickera, slanje drugim Line korisnicima kao i za još poneke stvari kao primjerice Line taxi. To je aplikacija slična Uberu gdje naručite taxi i na mapi odaberete polazište i odredište i novac se automatski skine s vašeg Line računa.

Možete odabrati jednu od ove četiri kartice za svoj Line pay račun

Moj savjet je ukoliko posjećujete Japan i želite ostvariti kontakt s domicilnim stanovništvom, svakako instalirajte Line prije dolaska ;)

Pranje veša

Stiže jedan post nakon ogromne pauze. Tema je pranje veša. U slučaju da sami morate prati veš, zaboravite sve što (mislite da) znate o pranju jer je u Japanu situacija uvelike drugačija. 

Prva stvar je da veš mašine nemaju grijače što će reći da se odjeća pere u hladnoj vodi. Da, ista temperatura kao voda sa slavine. U Hrvatskoj se ne sjećam kada sam ikad u postavkama stavio veš mašinu ispod 30 stupnjeva. Shodno s time deterdženti su dizajnirani za hladnu vodu. 

Rad s veš mašinama je izrazito lagan. U većini modernijih veš mašina je potrebno samo upaliti veš mašinu, staviti odjeću, deterdžent, omekšivač te pritisnuti tipku za start.

Ovo je mnogo jednostavnije nego što izgleda na prvi pogled. Samo je potrebno u 99% slučajeva pritisnuti samo veliku plavu tipku

Prethodno napisani dio je nešto što će svatko naučiti nakon 1-2 pranja, međutim, postoje i neki trikovi koje sam otkrio da uvelike pomažu, a odnose se poglavito na pranje bijelog veša. 

1. Kao i inače, razvrstavajte veš na bijeli i šareni. Kako je hladna voda u pitanju, manja je vjerojatnost da će boja preći sa šarene robe na bijelu, ali što je sigurno je sigurno.
2. Kada je vrijeme vrlo hladno nastojte izbjegavati pranje rano ujutro ili po noći jer je voda značajno hladnija što će se odraziti na kvalitetu samog pranja.
3. Kod bijele robe naišao sam na izbjeljivač na bazi kisika koji koristim kod svakog pranja. Tako odjeća neće poprimiti žutu nijansu.
4. Ukoliko bijela odjeća ima veće mrlje ili mrlje od dezodoransa, napunim lavor vruće vode, stavim malu količinu izbjeljivača na bazi kisika i ostavim da stoji cca. 1-2h. Vruća voda pomaže u djelovanju izbjeljivača.

I za kraj neke standardne riječi na Japanskom koje se tiču samog pranja:

洗剤 (sezai) - deterdžent

漂白剤 (hyohakuzai) - izbjeljivač

酸素系漂白剤 (sansokeihyohakuzai) - izbjeljivač na bazi kisika

柔軟剤 (junanzai) - omekšivač

Izbjeljivači na bazi kisika

• ひょうはくざい
  漂白剤
  [hyōhakuzai]

  bleaching agent; bleach
• ひょうはく
  漂白
  [hyōhaku]

  blanching; bleaching

"A gde je pečat?"

Mislim da je velikoj većini poznat video iz Srbije s istim nazivom kao i ovaj post. Kakve to veze ima s Japanom, mogli bi ste se upitati? Veza je ta da ljudi u Japanu na dokumentima ne koriste potpis već osobni pečat. Neke stvari je gotovo nemoguće obaviti bez vlastitog pečata kao npr. otvoriti račun u banci, kupiti automobil i sl. Japanski naziv za osobni pečat je hanko (はんこ) ili inkan (印鑑). Osobne pečate možemo podijeliti u tri skupine:

• jitsuin (実印) - najvažniji pečat
• ginkoin (銀行印) - pečat za bankarenje
• mitomein (認印) - pečat za neformalne aplikacije

Iako jedan pečat može obnašati sve 3 funkcije, mnogi imaju 2 (službeni i neslužbeni) ili 3 pečata iz sigurnosnih razloga. Također ako je jitsuin i ginkoin teže čitati - to predstavlja bolji pečat.

Jitsuin je pečat koji se koristi za najvažnije funkcije poput kupovine nekretnine, automobila, dizanja kredita i sl. On mora zadovoljavati određene forme i ne može biti "pečat s police" odnosno pečat koji je masovno proizveden. Također mora imati ime i prezime osobe kojoj pripada. Stranci mogu imati pečat napisan na latinici, ali ne mogu imati svoje ime i prezime napisano na kanjijima (iznimka su Kinezi i Tajvanci). Ime i prezime za strance na katakani je u redu. Obično se ovakav pečat radi po narudžbi i obično je preporuka da se napravi od dugovječnog materijala. Standardni materijali su drvo i kost, a ponekad se rade od egzotičnih materijala poput slonovače, titana i sl. Nakon izrade pečata isti se onda registrira u gradskom uredu pri čemu se izdaje certifikat o autentičnosti. Taj certifikat dokazuje da taj pečat uistinu pripada vlasniku.

Ginkoin je pečat koji se koristi prilikom bankarenja. Kod izrade ovog pečata vrijede slična pravila kao za jitsuin, međutim damo prezime je dovoljno za ovaj pečat. Kod nekih banki je primjerice nemoguće otvoriti račun bez pečata. Ovaj pečat nije potrebno registrirati u gradskom uredu već je dovoljno prilikom otvaranja računa u banci reći da želite registrirati pečat i prilikom primjerice kreiranja trajnog naloga s ginkoinom potvrđujete da ste zaista vi pristali na taj trajni nalog.

Mitomein je pečat koji ne mora zadovoljavati nikakva pravila. To je pečat koji obično ima gumeno dno, a neki čak imaju i mehanizam samonanošenja tinte na pečat. Ovakvi pečati se koriste za primjerice "potpisivanje" dostave, neformalne dokumente i sl. Ovakav pečat je moguće kupiti u 100¥ shopu, međutim, u većini trgovina ne postoje ovakvi pečati s imenima stranaca.

Osim navedenih pečata postoje i posebni pečati kao što je primjerice carev pečat koji je napravljen od 3.5 kg zlata.

I za kraj - treba li strancima pečat? Ukoliko je vaš boravak kratkotrajan - ne treba. Meni tijekom 1 godine u Vulcanusu nije trebao. Možda ne bi bilo loše dati napraviti ginkoin koji kasnije možete ponijeti sa sobom kao uspomenu na japanski život. Koliko su pečati značajni u japanskom društvu će reći činjenica da na svakoj turističkoj lokaciji postoji pečat za uspomenu.

• はんこ
  判子
  [hanko]

  seal (used for signature)
• はん
  [han]

  Mr; Mrs; Ms; (-)san
• はん
  判
  [han]

  seal; stamp; monogram signature; judgment; judgement
• はん
  半
  [han]

  half; semi-
• はん
  反
  [han]

  anti-; opposite; antithesis; antagonism

Taxi u Japanu

Pozdrav nakon jaaaako dugog izbivanja. Da sad ne idem u detalje oko nevažnih stvari kao što je moje izbivanje, evo jedan kratak post. 

Taxi službe su prisutne svugdje u svijetu i Japan nije nikakva iznimka. Do taksija je moguće doći na više načina. Onaj najjednostavniji je naći slobodni taxi na taxi stajalištu. Takva stajališta su prisutna kod velike većine željezničkih postaja. Drugi način je da jednostavno mahnete vozaču na cesti. Ukoliko niste sigurni je li taxi slobodan, na prednjem vjetrobranu obično stoji LED display na kojem je moguće vidjeti status vozila. Ukoliko je status "空車", tada je vozilo slobodno (zbog jednostavnosti, ostale znakove nije potrebno pamtiti jer ako nisu ovi, vozilo nije slobodno, jednostavno). Treća opcija je nazvati taksi službu, ali to zahtjeva znanje japanskog jezika. Osim standardne taxi službe, primjerice u Tokyu posluje i Uber. Taxi vozila je lagano raspoznati jer je većina vozila poseban model Toyota Crown.

I za kraj, jedna od najbitnijih stvari. Kada taxi dođe po vas, vozila imaju interni mehanizam pomoću kojeg vam vozač iz automobila otvara vrata. Nemojte sami otvarati ili zatvarati vrata, vozač će to učiniti umjesto vas. Obično se vozači znaju naljutiti ako ne slijedite ovo pravilo. Iznimka su vrata na suvozačevoj strani, ta nemaju prethodno spomenuti mehanizam. 

Ako nekog zanima cijena, ona u Tokyu iznosi oko 40kn za start i prva 2 km i 5kn za svakih idućih 280m.
EDIT 08/2017: Cijene u Tokyu su se promijenile u 2017. i sada iznose 23kn za start i 1052m (nemam pojma zašto tih 52m i zašto nisu zaokružili na 1km) i 4,5kn za svakih 237m.

• くるま
  車
  [kuruma]

  car; automobile; vehicle; wheel

Wi-fi

Jedna pretpostavka gdje puno ljudi griješi je da u Japanu na svakom koraku postoji besplatni wireless iliti ga wi-fi. Istina je da na dosta mjesta postoji wi-fi, ali to je obično Softbankov, NTT-jev i sl. signal koji se plaća. U Japanu vlasnici lokala mogu sklopiti dogovor da se kod njih instalira uređaj koji će pružati naplatnu wi-fi uslugu te će im operateri za to plaćati neku proviziju te je to razlog zašto se vlasnici lokala više okreću prema takvom načinu pružanja usluge, a zapravo mnogi Japanci unutar svoje mobilne pretplate imaju uključen pristup tim wi-fi mrežama.

Ono na što bih se htio osvrnuti su besplatne mreže. Prvo mjesto gdje možete doći do besplatnog wi-fija je na željezničkim i metro postajama. Kod njih se obično zahtjeva registracija i nakon nje dobijete 15 min slobodnog surfanja nakon čega se morate ponovno prijaviti na mrežu za idućih 15min.

Idući način dobivanja besplatnog pristupa je pomoću mreža namijenjenim turistima. Obično je na takvim mrežama ograničenje pristupa 2 tjedna od prve registracije, a bonove za korištenje takvih mreža možete nabaviti na aerodromima, putničkim agencijama i sl. Primjer je Flets, a više informacija možete pronaći ovdje. Osim Fletsa postoje i druge mreže, a za sve vrijedi sličan princip - potrebno je nabaviti bon i onda koristiti mrežu.

Ipak, na kraju, nije u svim lokalima naplatni internet. U nekima postoji besplatni internet, a u nekima ne. Primjerice u Starbucksu postoji besplatni neograničeni internet u svim poslovnicama, ali postoji jedna caka - potrebno se registrirati, a to je nemoguće obaviti bez pristupa internetu. Stoga, prije nego što vas put nanese u Japan, možete se potpuno besplatno registrirati ovdje i na taj način izbjeći frustracije kada budete "toliko blizu interneta, a opet tako daleko". EDIT 08/2017: Više registracija u Starbucksu nije potrebna. Samo se spojite na wi-fi pristupnu točku i prihvatite uvjete korištenja.

I za kraj, kao alternativa wi-fiju, možete relativno jeftino kupiti data SIM kartice, ali o tome više u drugom postu.

Ako vidite ovu simpatičnu sličicu, to znači da, na žalost, taj hotspot nije besplatan

Čestitke izabranima i važna napomena za sve buduće kandidate

Jedan brzinski post za danas jer sam ovih dana s vremenom u stisci pa na žalost ne stignem napisati sve što bih htio napisati.

Najprije bih želio čestitati svim kandidatima koji će od rujna započeti svoju japansku avanturu. Ako vam bude barem polovično dobro kao meni u Japanu, ne sumnjam da će vam se Japan izrazito svidjeti.

Ono što moram još jednom napomenuti (mislim da je ovo treći put do sada), iako je za ovu godinu kasno (što se ovog posta tiče, iako sam već prethodno upozoravao na to), ali neka se nađe još jednom za iduću(e) je sljedeće - ni pod razno ne pišite kako ste manga/anime ljubitelj u motivacijskom pismu! Ne prijavljujete se za rad u branši u kojoj se zahtjeva da volite to. Nitko vam neće zamjerati ako jeste ljubitelj, niti je to loše, ali NE pišite o tome u motivacijskom pismu, poglavito onome za kompaniju u Vulcanus programu. Pišite zašto ste baš vi idealan kandidat za to radno mjesto, zašto mislite da je to kompanija za vas, koje su vaše kompetencije za to radno mjesto, a uvjeravam vas, poznavanje anime i manga kulture nije jedna od njih za sva ponuđena radna mjesta. Zašto ponovo ovo pišem. Naime, danas sam u kompaniji u kojoj trenutno radim dobio informaciju da je prijavljenih za jedno radno mjesto bilo jedanaest, a od toga je deset motivacijskih pisama bilo "zašto volim anime/manga". Pogodite tko je dobio mjesto - onaj tko je napisao motivacijsko pismo u kojem kaže zašto je on dobar kandidat za to radno mjesto, a ne zašto voli anime ili mangu. Ovih desetoro je u startu bilo odbijeno. Nemojte ovo shvatiti kao neki hejt prema ljudima koji vole anime, ali tako stvari stoje i ovo je čisto dobronamjeran savjet jer sve ima svoje mjesto i vrijeme.

I za kraj želim spomenuti sam dobio i neke povratne informacije u vezi ovog bloga, što će reći da netko ipak čita ovaj blog (yay) te mi je to motivacija za daljnji nastavak, a do tada slobodno šaljite prijedloge, pitanja, kritike i sl..

Grutto pass

Današnji post će biti kratak. Želio bih predstaviti Grutto pass. To je mala knjižica s kuponima koji služe kao ulaznice ili popusti na iste za razne muzeje i ostale institucije u Tokyu. Ako i niste ljubitelji muzeja, također su uključene i ulaznice za zoološke vrtove te se već nakon posjete tri zoološka vrta knjižica isplati. Nakon prvog korištenja, rok trajanja je dva mjeseca, a cijena je 2000¥. Broj institucija koje je moguće posjetiti je preko 75, a za neke institucije u knjižici ne postoji karta, već samo popust.

Više informacija možete pronaći ovdje.