Thursday, February 5, 2015

Konbini

Nakon dužeg izbivanja, jedan novi post :)

Konbini (コンビニ) prema engleskoj riječi convenience store su trgovine koje primarno prodavaju hranu (uključujući bento setove - unaprijed pripremljena gotova hrana), piće, kava, grickalice, alkoholna pića i sl. Za razliku od supermarketa, ovakve prodavaonice su obično dosta male (rang velicine Konzumove kvartovske trgovine) i cijene su nešto veće od supermarketa. ALI, konbini rade 24/7 te osim što su prodavaonice nude i još neke usluge.
  • prodaja generičkih lijekova kao Aspirin i sl. (nije dostupno u svim prodavaonicama)
  • plaćanje računa
  • bankomat (samo bankomati od 7 - eleven primaju kartice iz inozemstva)
  • ispis fotografija (na samoposlužnom terminalu)
  • ispis/skeniranje/fotokopiranje (također na principu samoposluge)
  • kupovina i rezervacija karata za koncerte, prijevoz i sl. preko automata
  • primopredaja pošiljaka
Mislim da je jasno kakav koncept prethodno spomenuti Konzum želi preuzeti :D

U Japanu ovakvih trgovina ne nedostaje te ih imate na jako puno lokacija. Najpoznatije trgovine su 7 - eleven, Family Mart i Lawson. Sve u svemu jako korisne trgovine u svako doba dana i noći, ali ne pretjerano dobar izbor za svakodnevan shopping (jer su znatno skuplji od supermarketa) ;)


Friday, January 23, 2015

Javni prijevoz u Japanu

Za današnji post bih se htio osvrnuti na javni prijevoz u Japanu. To su većinom vlakovi, metro i busevi, a tramvaj sam vidio samo u Osaki. Prva stvar koju sam osobno uočio da su sva prijevozna sredstva izrazito čista. Na vanjskoj strani nema grafita, unutrašnjost je čista, nema mrlja od ne znam čega, ne smrdi, a kada se primite za rukohvat nema onog osjećaja da morate odmah po izlasku prati ruke. Ponekad se može vidjeti da je vlak izrazito star, ali iz vana kao iz unutra izgleda čisto te samo staromodno, ne dotrajalo. 



Želio bih prvo krenuti s vlakovima. Postoji poveći broj željezničkih kompanija kao npr. JR, Seibu, Odakyu, Keio i drugi. Presjedanja među kompanijama će rezultirati znatno većom cijenom nego ići do odredišta samo s jednom kompanijom, no međutim,  ponekad je to jedina opcija. Što se samih vlakova tiče, možemo napraviti grubu podjelu na commuter, limited express i shinkansen. Commuter vlakovi su organizirani kao prijevoz u kojem je očekivano da se ljudi neće dugo vremena voziti te su više prilagođeni stajanju nego sjedenju. Iako je na najprometnijim linijama službeni kapacitet oko 160 ljudi po vagonu, taj broj u rush houru lagano ide na 300 :)
Limited express su vlakovi koji su predviđeni za duža putovanja i vagoni su im prilagođeni za sjedenje. Za ovakve vlakove je karta znatno skuplja od karte za commuter vlakove te također limited express vlakovi staju na puno manjem broju stanica nego commuter vlakovi.
Zadnji tip vlakova su shinkanseni. Shinkanseni su dobro poznati japanski superbrzi vlakovi. Iako su cijenom najskuplji prijevoz, često su dosta praktičniji od aviona jer su njihove stanice u samim gradovima, dok su aerodromi često van gradova. Vožnja Shinkansenom je vrlo udobna, a tokom putovanja možete uživati u jako lijepom japanskom krajoliku.




Ono o čemu bih dalje želio pričati su neki mitovi u vezi japanskog prijevoza. Vlakovi jesu točni, međutim zna se dogoditi da kasne zbog neke nepredviđene okolnosti kao npr. da se čovjek bacio pod vlak i sl. Nekad kasne samo zato što je gužva, nekad zbog snijega, uglavnom shvatili ste - vlakovi ponekad kasne, nisu tocni u sekundu kao sto ljudi misle (osim shinkansena, oni su druga prica), ali su i dalje najtočniji javni prijevoz koji ćete ikada vidjeti (za razliku od HŽ-a gdje ponekad kašnjenje od 20min je sasvim normalno jer je eto strojovođa pošao na piće xD). Da se vozači ubijaju zbog kašnjenja je isto notorna glupost. Da je to istina u ovom kratkom vremenu što sam ja tu bi bilo barem 300 JR-ovih vozača manje, a tko bi onda vozio vlakove? Zatim famozne scene naguravanja ljudi u vlakove. Takve scene postoje, samo što su jako rijetke. Ti ljudi na peronima nisu inače zbog naguravanja ljudi u vlak nego paze da kad se vrata zatvore ne priklješte nekoga i sl. A ljudi naguravaju ljude u vlak na linijama koje za vrijeme gužvi idu svakih 15min ili rjeđe pa ljudi moraju ući u baš taj vlak da bi stigli na vrijeme. Na glavnim linijama uopće nema guranja ljudi u vlakove jer za vrijeme gužvi ponekad idu svako 2min pa zaista nema smisla za naguravanjem.

I za kraj neki savjeti u vezi korištenja japanskog prijevoza. Moj prvi savjet po tom pitanju bi bio da nabavite jednu od kartica za elektronički novac koja se koristi u prijevozu kao što su Suica, Pasmo, Icoca i sl. 

Kartice
Naplata prijevoza funkcionira po principu najkraće udaljenosti između dvije stanice. S papirnatim kartama je dosta nespretnije voziti se nego s prije spomenutim karticama. Kartice su prepaid, znači stavi se neka svota novca na karticu te se kartica registrira na polazišnoj i na odredišnoj stanici i sukladno tome se odzme količina novca u iznosu cijene karte. Ukoliko slučajno promašite svoju stanicu, jednostavno se prvim vlakom odvezite do nje, a za to vam se vožnja neće dodatno naplatiti jer se kartica registrira prije ulaska u stanicu, a ne u vlaku. U teoriji ako vam je dosadno te idete npr. 10 stanica od polazišta, na odredištu ne izlazite van stanice nego se vratite 9 stanica natrag, registrirat će vam se kao da ste putovali samo jednu stanicu. Ovo pričam jer nekim ljudima to nije bilo jasno niti nakon mjesec dana čestog korištenja vlakova. Karticu samo zanima gdje ste ušli, a gdje izašli, sve ostalo je nebitno za računanje jer ne prati ni na koji drugi način gdje ste bili. Osim za vožnje u nekim trgovinama možete platiti tim karticama. I da ne zaboravim napomenuti, kartice su interoperabilne, ako negdje piše da npr. primaju Pasmo, primit će i Suicu i obrnuto.

Commuter pass
Commuter pass je svojevrsan pokaz u japanu i za njega vam treba jedna od prethodno spomenutih kartica. Kada se izrađuje commuter pass, dovoljno je jednostavno doći na jednu od većih željezničkih postaja i naći uređaj za izdavanje karata na kojemu piše i commuter pass. Cijeli postupak je automatski te je dostupan i na engleskom jeziku. Commuter pass funkcionira tako da kupite kartu koja vrijedi za neograničen broj vožnji između dvije stanice i to na rok od 1, 3 ili 6 mjeseci. Cijena takve karte je otprilike 16 povratnih vožnji između te dvije stanice mjesečno. Na više mjeseci, cijena nešto pada. Kada imate commuter pass sve stanice između stanica za koje ste kupili kartu su uračunate u cijenu, a kada idete van svoje rute, cijena nadoplate se računa po principu da se nađe najjeftinija opcija od stanica unutar vaše rute do željenog odredišta.
Čisto kao okvirna informacija, ja sam platio oko 2100kn za 3 mjeseca za rutu od 30ak km.

JR pass
JR pass je karta za neograničen broj vožnji na velikoj većini JR linija. Odmah bih želio reći da Vulcanus studenti ne mogu kupiti ovu kartu zbog vrste vize. Za sve ostale koji možda turistički idu u Japan, voucher za kartu je potrebno uzeti prije dolaska u Japan te ga zamijeniti za važeću kartu u Japanu uz predočenje putovnice. Ako netko misli turistički posjetiti Japan, svakako preporučam da se prvo kupi JR pass jer se isti može koristiti i za shinkansen linije (sve onim onih najbržih koje staju na najmanjem broju stanica).

Dnevne karte
Moguće je u nekim mjestima kao npr. Kyoto kupiti dnevnu kartu za javni prijevoz koja je dosta isplativa ako ste u gradu zbog turističkih razloga. Ako pak živite u Japanu, svakako vam se više isplati commuter pass.

Cijene karata
Da puno ne duljim, na stranici http://www.jorudan.co.jp/english/ upišete polazište i odredište i dobivate cijenu, gdje morate presjesti i kada idu vlakovi. Izrazito korisna stranica za sve koji idu u Japan neovisno o razlogu. Pokriva sve metro i željezničke linije u cijelom Japanu. Druga opcija je Hyperdia koja radi na istom principu uz ponešto više opcija.

Nadam se da sam razriješio neke dileme oko prijevoza u Japanu i da sam barem malo pomogao oko nekih nejasnoća ;)


100¥ shop

Za danas malo korisnih informacija u vezi kupovine u Japanu :)
Bilo da samo posjećujete Japan ili ste možda jedan od sretnika koji je prošao na natječaju za Vulcanus te ćete biti u Japanu dulje vrijeme, svakako je korisno znati za 100¥ shopove (百円ショップ - hyaku en shoppu). Kao što im ima govori, svaki proizvod košta 100¥ (točnije 108¥ kada se uračuna porez) što prema trenutnom tečaju iznosi nešto manje od 6kn. Tamo možete pronaći od uredskog pribora, preko kuhinjskih potrepština sve do hrane i neke informatičke robe (Bluray RE - rewriteable, kabeli za iPhone, micro USB kabeli, zaštitne folije za mobitele...). Recimo kad sam kupovao prazne optičke medije, to su bili TDK, ne neki no name. Moje iskustvo je takvo da sam jako iznenađen kvalitetom nekih proizvoda (dosta se stvari proizvodi upravo u Japanu, nije sve iz Kine). Npr. škare koje sam kupio definitivno nisu u rangu Fiskarsa i sl. ali bi u Hrvatskoj iste takve koštale barem 20kn. Ili pogledajte cijene za Bluray medije u Hrvatskoj. Sve u svemu, moj savjet je da svakako provjerite 100¥ shopove jer za kupovinu osnovnih kućanskih potrepština su odlična mjesta i još k tome ćete proći i nekoliko puta jeftinije nego da iste proizvode kupujete u ostalim trgovinama. Što se dostupnosti tiče, u svakom većem prediu grada postoji barem jedna prodavaonica. Jedan od najpoznatijih lanaca takvih trgovina je Can Do koji ima više od 900 trgovina po cijelom Japanu.

Da rezimiramo - osnovne kućanske potrepštine kupovati u 100¥ shopu. Moj dobronamjeran savjet ;)




  

Tuesday, January 20, 2015

Japansko pismo II. dio

Kao što sam bio obećao, krenut ću sa drugim dijelom japanskog pisma. U ovom dijelu bih htio pojasniti do kraja hiraganu i katakanu te sa time završiti neke osnove. S obzirom da ako bih krenuo pojašnjavati još i kanjije u detalje, mislim da bi ova rubrika lako dosla do naziva: "Japansko pismo  MDXXVIII. dio" xD
Nakon ovog uvoda, krenimo na posao. Prva stvar s kojom bih htio započeti su tenten (") i maru (°). Pomoću ta dva znaka neki glasovi u hiragani i katakani mijenjaju izgovor. S obzirom da je ovo vrlo jednostavna stvar, nadam se da ćete skužiti iz slika o čemu se zapravo radi.


Promjena glasova je identična za oba pisma te ne bi trebalo biti problema u vezi ovih pravila.

Ponekad u riječima pisanim hiraganom ili katakanom postoje neki znakovi koji su pisani manjom veličinom slova. Postoje dva slučaja koji su zajednički za hiraganu i katakanu i jedan slučaj koji je svojstven samo za katakanu. Tako da krenimo redom. Glas "tsu" - つ ili na katakani - ツ kada je napisan istom veličinom slova kao i ostali znakovi onda se taj glas izgovara kao "tsu", međutim, ako je taj glas pisan manjom veličinom slova, tada označava kratku pauzu u izgovoru. Na primjeru će to biti, nadam se, bolje pojašnjeno:

にっき (ni-ki) - dnevnik

U izgovoru se može vidjeti da se malo "tsu" ne izgovara već jednostavno označava kratku pauzu u izgovoru. Ista stvar vrijedi i za riječi pisane na katakani.
Sljedeći slučaj je kada postoje, slično kao i u prethodnom slučaju, "mali" glasovi "ya", "yu" i "yo". U tom slučaju se glas koji prethodi malo napisanom glasu drugačije izgovara. Pravila za to možemo vidjeti na slici:


Ista stvar vrijedi i za katakanu, naravno, koristeći znakove od katakane.
Zadnji slučaj je slučaj je slučaj svojstven samo za katakanu. Katakana se koristi za pisanje stranih riječi u japanskom te ponekad neke glasove nije moguće napisati korištenjem samo pravila koja vrijede za hiraganu, a samim time i katakanu. Zbog toga se koriste samoglasnici kao "mala" slova i na taj način mijenjaju izgovor glasa. To je najbolje pogledati na sljedećoj slici:



U prethodnom dijelu sam krenuo pričati o dugim glasovima. S obzirom da je kod katakane to jako jednostavno, krenut ću od nje. Ukoliko na katakani želimo napisati dugi glas, jednostavno dodajemo crtu ("ー") nakon glasa koji će imati dugi glas. Npr. 

パスポート (Pasupōto) - putovnica

Ovdje možemo primjetiti da je glas "po" dugi glas, točnije samo samoglasnik "o" toga glasa. Kada se piše izgovor japanskih riječi na latinici (romaji je naziv za latinicu na japanskom), tada se poviše dugog glasa stavlja srta, kao što je to vidljivo u primjeru. Kod hiragane je to malo kompliciranije. Umjesto crte koriste se samoglasnici. U prethodnom postu možete vidjeti da se svi glasovi grupiraju prema samoglasnicima "a" - あ, "i" - い, "u" - う, "e" - え i "o" - お. Svi glasovi koji završavaju s "a" se produžavaju s "a"- あ, glasovi s "i" i "e" se produžavaju s "i" - い, a glasovi s "u" i "o" se produžavaju s "u" - う. Primjeri:

か -> かあ
し -> しい
ふ -> ふう
て -> てい
も -> もう

Malo je teže za objasniti duge glasove u hiragani, ali nadam se da sam barem uspio osnove pojasniti. 

Za kraj bih samo htio reći da kada sam ja krenuo s učenjem hiragane i katakane, dosta stvari što sam sada napisao mi je bilo vrlo nejasno, međutim nakon dosta vježbe u čitanju i pisanju sam uspio sve savladati. Ako izdvojite dovoljno vremena za učenje ovih stvari, nije teško za savladati. Još bih, također, htio preporučiti sljedeću stranicu za učenje hiragane i katakane jer je meni osobno jako pomogla u učenju samog pisma. Osim toga, moj savjet bi bio i da uzmete neku bilježnicu i probate iz glave, nakon što svladate sve znakove, pisati sve znakove prema popisu znakova iz prvog posta o pismu. 

Puno sreće u učenju ;) 

Monday, January 19, 2015

Kontakt

Jedna novost u vezi bloga, dodana je kontakt forma s desne strane te ako ima kakvih pitanja u vezi Vulcanusa i sl. slobodno tu pitajte, nastojat ću brzo odgovoriti, a u međuvremenu ću nastojati pripremiti još (nadam se) zanimljivih postova, ovisno koliko mi vrijeme dozvoli :)

Sunday, January 18, 2015

Fotografija

Nadam se da među ljudima koji čitaju ovaj blog ima ljubitelja fotografije :)
Kao što je nekima poznato, najveće kompanije u svijetu fotografije dolaze upravo iz Japana kao što su Canon, Nikon, Olympus, Pentax, Sony i ostali. Ukoliko namjeravate posjetiti Japan, a fotoaparat nemate ili pak želite kupiti novi, Japan je idealna lokacija za to. Ukoliko ste već pogledali moj post u vezi kupovanja potrošačke elektronike i uvidjeli da je željeni fotoaparat ili objektiv preskup za vas ili možda želite kupiti novi objektiv (a za novi bi morali prodati bubreg) u Japanu postoji mnoštvo rabljene fotografske opreme. Iz iskustva mogu preporučiti da pogledate trgovinu Map Camera koja se nalazi u centralnom prediu Tokya zvanom Shinjuku (jedna od najvećih željezničkih stanica u Tokyu, a trgovina je oko 5 min pješice od nje). Ta trgovina osim novih proizvoda drži i rabljene i uz rabljene proizvode dobijete jamstvo koje je najčešće 6 mjeseci. Prodavači su izrazito ljubazni, sve se da isprobati i uvijek se da pronaći zanimljivih stvari .



Do idućeg posta, pozdrav :)

Friday, January 16, 2015

Cat caffe

Ako volite mačke, cat caffe (猫カフェ - neko kafe) je mjesto koje zasigurno želite posjetiti. Cijela ideja iza ovog koncepta je ta da ljudi kod kuće nemaju vremena za ljubimce te stoga svoju želju za zabavom s mačkama ispune posjetom jednog od ovih mjesta. Za ovakva mjesta se obično plaća ulaz te se posebno naplaćuje svako piće koje želite naručiti. U Tokyu ima dosta ovakvih tipova caffea te neovisno gdje se nalazili, naći ćete jednog u blizini. Najpoznatiji su oni koji se nalaze u Shibuyi i Shinjukuu (centralni Tokyo).

Ovo su linkovi na neke od cat caffea u Tokyu:

I za kraj jedna slikica iz cat caffea u Shinjukuu kojeg sam posjetio: