Zeljeznicke propusnice

Iako ljudi koji zive u Japanu ne mogu kupiti vrlo povoljne propusnice poput JR passa, postoji niz propusnica koje su i vise nego povoljne, a jedini uvjet za kupovinu za neke je ne-japansko drzavljanstvo. Ovo su samo neke od njih za koje mislim da su vrlo isplative.

Tobu Nikko pass (prodaje se tijekom cijele godine)

Ukratko, postoje dvije verzije ove propusnice, a to su World Heritage i All Area. Ukoliko je plan ici u Nikko na jedan do dva dana i posjeta hramova koji su na listi UNESCO-ve zasticene bastine World Heritage pass ukljucuje povratnu kartu od Asakuse u Tokyou do Shimo-Imaichi stanice i neogranicen broj voznij izmedju Tobu-Nikko stanice i Shin-Ujiwara stanice. Tobu linije se racvaju kod Shimo-Imaichi stanice tako da je potrebno u vecini slucajeva mijenjati vlak u Shimo-Imaichi stanici. Izmedju Shimo-Imaichi i Shin-Ujiwara stanice nalaze se poznate japanske toplice Kinugawa Onsen. Osim voznje vlakovima ova propusnica pokriva i dio buseva koji voze od Tobu-Nikko stanice do predjela s hramovima.

Cijena: 2040円

Valjanost: 2 uzastopna dana

 All Area je prosirenje World Heritage propusnice prema zapadu. Za ljubitelje prirode ova propusnica omogucava posjetu jezeru Chuzenji, brojnim slapovia u Nikko nacionalnom parku ukljucujuci Kegon kao i posjetu brojnim onsenima i planinama poput Nantaia i Nikko-Shirane. Povratna karta do zanje stanice Yumoto-Onsen autobusom iznosi oko 3000円 sto je vise od razlike u cijeni ukoliko bi se uzela jeftinija propusnica i platio bus posebno.

Cijena: 4600円 (20.4.-30.11.), 4230円 (1.12.-29.4.)

Valjanost: 4 uzastopna dana

Vise informacija ovdje.

Napomena, za limited express vlakove je potrebno nadoplatiti, ali ove propusnice omogucavaju popust na standardnu cijenu nadoplate.

Odakyu Hakone Freepass (prodaje se tijekom cijele godine)

Hakone je vulkan juzno od Tokyoa koji je dio Fuji-Hakone-Izu nacionalnog parka. Hakone je takodjer aktivni vulkan sto omogucuje jedinstveni pogled na nepredvidivu moc prirode. Za vrijeme vedrih dana pruza se jedinstveni pogled na planinu Fuji. U ovoj propusnici je ukljucena povratna karta iz Tokyoa i neogranicen broj voznji unutar zone propusnice i to vlakovima, uspinjacama, zicarom, busevima i cak i brodom. U blizini se nalaze i jedinstvene toplice koje imaju bazene s vinom, zelenim cajem i sl. Naravno, klasicnih onsena ovdje ne nedostaje. Pocetna stanica iz Tokyoa je Shinjuku.

Cijena: 5700円 (2 dana), 6100円 (3 dana)

Valjanost: 2 ili 3 uzastopna dana

Vise informacija ovdje.

Napomena, isto kao i za Nikko propusnicu za limited express vlakove je potrebno nadoplatiti.

JR Tokyo Wide Pass (prodaje se tijekom cijele godine)

Ova propusnica se prodaje iskljucivo ne-japanskim drzavljanima i omogucuje jedan od najjeftinijih nacina za iskusiti voznju Shinkansenom. Vulcanus sudionici takodjer mogu kupiti ovu propusnicu. Za razliku od prethodnih propusnica, za ovu je prilikom kupnje obavezno predociti valjanu putovnicu. Residence card se ne priznaje. Za ovu propusnicu je moguce napisati poveci clanak o mjestima koje se moze posjetiti, ukljucujuci i skijaliste tokom zime. Valja nadodati da je s ovom propusnicom rezervacija mjesta za sjedenje besplatna.

Cijena: 10180円

Valjanost: 3 uzastopna dana

Vise informacija ovdje.

JR East Welcome Pass (16.10.2020.-26.2.2021.)

Zadnja na ovoj listi, ali svakako po mojem misljenju najzanimljivija propusnica je JR East Welcome Pass. Sve sto vrijedi za Tokyo Wide Pass vrijedi i ovdje, jedino sto se razlikuje je to da ova propusnica pokriva gotovo sve linije JR East grupacije ukljucujuci i Shinkansen linije. Na zalost, kako stvari trenutno stoje ovo je jednokratna ponuda i tesko da ce se vise ponoviti kada istekne vrijeme prodaje. Vrijednost propusnice je i vise nego odlicna i omogucuje istrazivanje cijelog dijela istocnog Japana.

Cijena: 12000円

Valjanost: 3 uzastopna dana

Vise informacija ovdje.

Japanske godine

Potaknut izborom imena za novu imperijalnu eru nakon abdiciranja cara Akihita, odlučio sam se za jednu jednostavnu temu, a to su japanske godine. Iako Japanci koriste notaciju godina kao i u većini svijeta, nerijetko se na službenim formularima nalazi rubrika gdje se dan rođenja mora upisati s japanskom godinom. Japanska godina počinje i završava isto kao i godina u Hrvatskoj, jedino razlika je da se broj vrati na 1 nakon svakog početka ere vladavine novog cara. Trenutačna era je Heisei (平成) i godina je 31., a od kraja mjeseca počinje nova Reiwa (令和) era. Obično se era mijenja nakon careve smrti, ali ovog puta razlog je abdiciranje što je presedan u japanskoj povijesti. Iako postoji veliki broj careva u povijesti i njihovih era, ovo su tri ere koje mislim da vrijedi zapamtiti:

- 昭和 Showa (1926.-1989.)

- 平成 Heisei (1989.-2019.)

- 令和 Reiwa (2019.~)

I za kraj, cheat sheet za pretvorbu godina iz zapadnjačkog sustava u japanski:

Rikaikun i Rikachan - pomoć pri učenju kanjija

Ako koristite preglednik Chrome i naiđete na japansku stranicu, najlakše je napraviti desni klik i kliknuti prevedi na hrvatski ili engleski. Stvar funkcionira i Google je unaprijedio algoritam prijevoda tako da kada prevodite s japanskog na engleski više nema toliko puno besmislica kao prije. Međutim, što ako želite znati kako se neki kanji čita ili sto znaci neka riječ? Jedna od opcija je otvoriti u novom tabu Google translate i onda copy/paste riječ po riječ što zna biti zamarajuće. Rikaikun i Rikachan su u suštini ista stvar, samo se zovu drugačije ovisno o internet pregledniku. Instaliraju se kao dodatak i kada su aktivirani ako mišom pređete preko kanjija, dobit ćete kako se kanjiji čitaju i prijevod na engleskom jeziku. 

Download za Chrome - ovdje

Download za Firefox (Rikaichamp - poboljšana verzija Rikaichana) - ovdje

Hrana u Japanu pt. 1

Kada netko spomene japansku hranu, prvo što nam pada na pamet je sushi. Međutim, osim sushija postoji čitav niz hrane s kojom ćete se čak i više susretati nego sa sushijem. Stoga, evo nekih primjera:

Curry riža (カレーライス - kare raisu)

Curry je poznat kao indijsko jelo, međutim, postoji i japanska varijanta koja se servira s rižom i okusom je drugačija od indijske. Obično se uz curry rižu servira pohana svinjetina (tonkatsu) kao i ponekad komadi mesa. Jedno upozorenje - nemojte pokušati biti "veći Japanci od Japanaca" pa jesti curry rižu sa štapićima! To se jelo jede žlicom i ako pokušate jesti sa štapićima, vjerojatno ćete na sebe privući poglede Japanaca i čuti njihovo kihotanje, tako da nemojte reći da vas nisam upozorio.

Okonomiyaki (お好み焼き)

Okonomiyaki obično prevode kao "začinjena japanska palačinka". Iako izgledom podsjeća na palačinku, okusom je potpuno različito jelo. U većini slučajeva će vam biti poslužena na vrućoj podlozi koja se nalazi na sredini vašeg stola i dosta često će vam djelatnik restorana napraviti iz nule jelo ispred vas. Osim jaja i brašna unutra se često stavljaju sljedeće namirnice: svinjetina, lignje, kupus itd. dok kao topping ide posebni umak, majoneza i bonito pahuljice (ribano suho riblje meso). Osim "običnog" okonomiyakija, postoji i u Japanu vrlo poznata podvarijanta hiroshimayaki koja dolazi iz grada Hiroshime. Osim u restoranima, okonomiyaki je popularna ulična hrana ponajviše za vrijeme vjerskih festivala.

Tempura (天ぷら)

Tempura nije ništa drugo nego jelo koje je pohano. Obično su to škampi, morski plodovi i povrće. Svježa tempura ima hrskavu koricu od smjese za pohanje i dosta često u specijaliziranim tempura restoranima možete vidjeti kuhara kako vam priprema jelo jer je kuhinja otvorena u većini slučajeva. Tempura se jede tako da se pohano umoči u poseban umak i tako pojede.

Toliko za sada, nastavak slijedi neki drugi put :)

Line prepaid card

Ljudi se tokom Vulcanusa vrlo često nađu u situaciji da imaju novaca na računu, ali ga ne mogu koristiti primjerice za kupovinu avionske karte (najčešće za povratak natrag kući ili za raznorazna putovanja). Kako svi ljudi nemaju kreditne kartice, a sretno vam bilo u nabavci japanske kreditne kartice, većina traži alternativu. Ponekad te alternative budu u smislu slanja novca natrag u Hrvatsku na tekući račun i onda korištenje debitne kartice za kupovinu. Mislim da ne moram objašnjavati koliko to može biti komplicirano i dugotrajno.

Srećom, postoji alternativa. Prije mog "otkrića" Line prepaid kartice, koristio sam Vanilla card. U konbiniju se kupi bon i onda se taj bon ukuca na web stranicu i voilla, imate neki iznos. Problem s Vanillom je što je limit dosta mali i nedovoljan je za primjerice kupovinu avionske karte. Drugi problem je što za veći iznos treba kupiti veći broj bonova i onda svaki bon posebno ukucati što je gnjavaža.

Imate na izboru nekoliko dizajnova kartice

Line prepaid kartica se vrlo lagano dobije. Potrebno je preko Line aplikacije aktivirati Line Pay opciju i zatražiti prepaid karticu. Važna napomena: nabavite telefonski broj koji može primati SMS-ove prije nego što zatražite karticu jer inače nećete moći zatražiti ju. Kada vam kartica dođe na kućnu adresu, samo je aktivirate preko Linea i to je to. Ukoliko Lineu pošaljete fotografiju svoje japanske osobne izkaznice onda vam se nakon nekoliko dana limit potrošnje poveća tako da možete skoro pa kupiti auto (ukoliko imate dovoljan iznos na računu). Line kartica je JCB koja je dosta dobro prihvaćena u Japanu, ali i van Japana. Za nadopunu računa jednostavno preko Line aplikacije upišete iznos i dobijete kodove koje upišete u terminal u konbinijima i onda tako platite ili u Lawsonu jednostavno date karticu blagajniku i zatražite da je napuni s određenim iznosom. Dodatna pogodnost je što za svakih potrošenih 100 yena dobijete 2 boda, a poslije svaki bod možete pretvoriti u yene (1 bod = 1 yen) i tako nadoplatiti svoj račun. Limit ove kartice je taj da nema kupovine na rate što je u neku ruku i očekivano.

Druga opcija je debitna kartica u Mitsubishi banci koja radi jednako kao i debitne kartice u Hrvatskoj, međutim, kako nemam iskustva s istom, nemam dodatnih detalja.

Nadam se da će vam ovo olakšati život u Japanu ;)

Planinarenje na planinu Fuji

Sezona penjanja na Fuji je počela već početkom srpnja. Iako je planina Fuji relativno jednostavna za savladati za veliku planinu, sam uspon nije niti malo trivijalan jer ipak pričamo o planini visine 3776m (iznad 3000m razina kisika je vrlo niska i čovjek se mnogo brže umara zbog nedostatka istog). Zbog toga se ne bi smjelo podcijeniti i krenuti na penjanje u natikačama (da, vidio sam takve ljude) i bez odgovarajuće odjeće i opreme. Iako je Japan izrazito topla zemlja tokom ljeta, na Fujiju je priča potpuno drugačija. Puše jak vjetar i temperatura je oko 0 stupnjeva. Stoga, prikladna odjeća i obuća su vrlo bitna stavka. Zatim potrepštine. Dobro je ponijeti barem 2l vode i nešto hrane za uspon. Ukoliko se ne ponese, postoje trgovine na stazi, međutim, cijene su 4-5 puta veće nego u gradovima. Također, postoje WC-ovi duž staze, ali njih je potrebno platiti (200yen, nema povrata novca) tako da pripremite niz kovanica od 100 yena.

Niz planinarskih kućica

Iduća stvar koju bih želio spomenuti su planinarske kućice u kojima je moguće odsjesti (prespavati). Obično je potrebno rezervirati smještaj prije polaska jer su vikendi posebice gužvoviti.

Nakon svega, evo par savjeta kako se opremiti:

- nositi odjeću i obuću za planinarenje. Izbjegavati pamucnu odjeću jer će ista ostati mokra od znoja, a niske temperature i mokra odjeća su recept za loš provod. Poželjno je imati visoke planinarske čizme koje idu iznad gležnja jer je moguće povrijediti gležanj prilikom spuštanja + gamaše (eng. spats) jer ne želite oštre vulkanske kamenčiće u vašim cipelama. Na vrhu je poprilično hladno tako da je dobro ponijeti još slojeva odjeće za nadodati.

- maska za lice - najobičnija kirurška maska će puno pomoći jer se pri vrhu dižu veliki oblaci prašine, poglavito kod spuštanja.

- rukavice za vrtlarstvo (100 yen shop) - kod penjanja ćete nekada ići na sve 4 tako da je pametno zaštititi i ruke od ozljeda. Vulkanske stijene znaju biti oštre tako da je bolje podrapati rukavice od 100 yena nego skupe rukavice.

- naglavno svjetlo - Fuji je nepredvidiva planina i vrlo lako može doći do situacije da nećete moći vidjeti stazu. Također, ako se penjete po noći, naglavna svjetiljka je puno bolja solucija od ručne svjetiljke jer želite imati obje ruke slobodne.

Ovo bi bili neki osnovni savjeti za penjanje. Mogao bih ići i još dublje u to što bi bilo pametno ponijeti, ali mislim da su ovo osnove bez čega nije pametno krenuti u penjanje. Ukoliko nemate svoju opremu, istu možete iznajmiti u trgovinama poput Yamarenta. 

I za kraj, penjanje ne mora početi od dna planine. Ljudi obično kreću od 5. postaje (~2000m) i za doći do tamo iz Tokya imate bus koji kreće iz Shinjukua. I uostalom, ako se ljudi od 90 godina mogu penjati, nema nikakve izlike da se i vi ne možete ;)

Japanski WC

Ono što skoro uvijek impresionira strance u Japanu su zahodi, na pozitivan i negativan način. Na javnim mjesima se obično nalaze tradicionalni japanski čučavci joji baš i nisu privlačni za korištenje i tu dolazimo do negativne impresije. Opet, s druge strane imamo i tzv. washlete koji su sinonim za japanski WC. Stranci se takvih high-tech zahoda polagano boje jer nisu sigurni koja tipka služi za koju funkciju pa ih na kraju koriste kao i "normalne" zahode (i pri tom se žale da je japanski WC papir pretanak). 

Tradicionalni japanski zahod. Niti malo zanimljiv i u potpunosti neprivlačan.

U ovom postu ću se posvetiti washletima jer ih smatram daleko zanimljivijim od čučavaca i mislim da će se većina tu sa mnom složiti. Za mene osobno je korištenje običnog zahoda poslije washleta isto kao kad koristim mobitel tipa Nokia 3310 poslije smartphonea. Natrag na washlete. Postoji više proizvođača pri čemu je najveći od njih Toto, zatim ostali poznati japanski proizvođači poput Panasonica, Toshibe i sl. Ovisno o cijeni, washleti imaju više, odnosno manje funkcija. One funkcije koje svaki washlet ima su pranje stražnjice i bidet (pranje ženskog intimnog područja). Pri tome uvijek postoji neka kontrola jačine vodenog mlaza. Poslije "velike nužde" je potrebno očistiti stražnjicu i umjesto papirom, pritiskom na tipku mlaznica izlazi iz svog spremnika i mlazom vode opere stražnjicu. Za početak je možda dobro koristiti najslabiji pritisak vode te ga postepeno pojačavati po želji. Poslije pranje više nema problema s tankim WC papirom jer onda on služi samo za sušenje stražnjice. Neki washleti imaju i funkciju sušenja toplim zrakom pa tada čak i WC papir postaje suvišan. Učestale funkcije su također i osvježivač zraka (zbogom smrdljivom WCu), grijanje sjedala (postoje i tzv. warmleti koji imaju samo ovu funkciju i ništa više) i grijanje mlaza vode. Kada pričamo o top modelima, onda i čišćenje WCa postaje nepotrebno jer isti imaju dodatnu posebnu mlaznicu kojom raspršavaju pjenu za čišćenje po unutrašnjosti školjke dok na vama preostaje samo nadopuniti spremnik s pjenom kada se ista potroši. Neki modeli imaju i automatsko dizanje i spuštanje daske po ulasku u WC i lišava vas prepirke s ljepšim spolom u kojem položaju daska treba biti.

Washlet i zanimljiva reklama za isti :)

Nakon uvoda u washlete, vrijeme je da se razbije stigma oko mnoštva tipki koje se nalaze bilo pored WC sjedala, bilo na odvojenom daljinskom upravljaču. Od cijelog mnoštva tipki jedine koje ćete u većini slučajeva trebati su one za pranje stražnjice, bidet (za cure), kontrola jačine mlaza i pozicija mlaznice (ukoliko washlet posjeduje ovu opciju). Opcionalno tu su tipke za sušenje i tipka za "maskiranje" zvukova u javnom WCovima (obično je označena notom i zvuk koji proizvodi je u stilu žuborenja potoka). Tipka za pranje stražnjice je označena s おしり. Bidet tipka s ビデ. Jačina mlaza kod modernih washleta ima tipke s kanjijima 強 za jači i 弱 za slabiji pritisak dok kod starijih modela možete naići na rotirajuću kontrolu. Pozicija mlaznice ima dvije tipke i to tipku označenom s 前 za naprijed i 後 za natrag. I to bi bilo to. Korištenje je vrlo jednostavno kada se prijeđe jezična barijera, a za više informacija pogledajte sljedeću sliku (postoje razlike u razmještaju tipki kao i ikona od modela do modela, ali su uglavnom natpisi isti, a ikone slične): 

To bi bile neke osnove korištenja washleta, a čemu služe ostale tipke ću vam prepustiti da sami saznate ako dođete u kontakt s washletom :)

Objašnjenje osnovnih funkcija washleta