Javni prijevoz u Japanu

Za današnji post bih se htio osvrnuti na javni prijevoz u Japanu. To su većinom vlakovi, metro i busevi, a tramvaj sam vidio samo u Osaki. Prva stvar koju sam osobno uočio da su sva prijevozna sredstva izrazito čista. Na vanjskoj strani nema grafita, unutrašnjost je čista, nema mrlja od ne znam čega, ne smrdi, a kada se primite za rukohvat nema onog osjećaja da morate odmah po izlasku prati ruke. Ponekad se može vidjeti da je vlak izrazito star, ali iz vana kao iz unutra izgleda čisto te samo staromodno, ne dotrajalo. 

Želio bih prvo krenuti s vlakovima. Postoji poveći broj željezničkih kompanija kao npr. JR, Seibu, Odakyu, Keio i drugi. Presjedanja među kompanijama će rezultirati znatno većom cijenom nego ići do odredišta samo s jednom kompanijom, no međutim,  ponekad je to jedina opcija. Što se samih vlakova tiče, možemo napraviti grubu podjelu na commuter, limited express i shinkansen. Commuter vlakovi su organizirani kao prijevoz u kojem je očekivano da se ljudi neće dugo vremena voziti te su više prilagođeni stajanju nego sjedenju. Iako je na najprometnijim linijama službeni kapacitet oko 160 ljudi po vagonu, taj broj u rush houru lagano ide na 300 :)

Limited express su vlakovi koji su predviđeni za duža putovanja i vagoni su im prilagođeni za sjedenje. Za ovakve vlakove je karta znatno skuplja od karte za commuter vlakove te također limited express vlakovi staju na puno manjem broju stanica nego commuter vlakovi.

Zadnji tip vlakova su shinkanseni. Shinkanseni su dobro poznati japanski superbrzi vlakovi. Iako su cijenom najskuplji prijevoz, često su dosta praktičniji od aviona jer su njihove stanice u samim gradovima, dok su aerodromi često van gradova. Vožnja Shinkansenom je vrlo udobna, a tokom putovanja možete uživati u jako lijepom japanskom krajoliku.

Ono o čemu bih dalje želio pričati su neki mitovi u vezi japanskog prijevoza. Vlakovi jesu točni, međutim zna se dogoditi da kasne zbog neke nepredviđene okolnosti kao npr. da se čovjek bacio pod vlak i sl. Nekad kasne samo zato što je gužva, nekad zbog snijega, uglavnom shvatili ste - vlakovi ponekad kasne, nisu tocni u sekundu kao sto ljudi misle (osim shinkansena, oni su druga prica), ali su i dalje najtočniji javni prijevoz koji ćete ikada vidjeti (za razliku od HŽ-a gdje ponekad kašnjenje od 20min je sasvim normalno jer je eto strojovođa pošao na piće xD). Da se vozači ubijaju zbog kašnjenja je isto notorna glupost. Da je to istina u ovom kratkom vremenu što sam ja tu bi bilo barem 300 JR-ovih vozača manje, a tko bi onda vozio vlakove? Zatim famozne scene naguravanja ljudi u vlakove. Takve scene postoje, samo što su jako rijetke. Ti ljudi na peronima nisu inače zbog naguravanja ljudi u vlak nego paze da kad se vrata zatvore ne priklješte nekoga i sl. A ljudi naguravaju ljude u vlak na linijama koje za vrijeme gužvi idu svakih 15min ili rjeđe pa ljudi moraju ući u baš taj vlak da bi stigli na vrijeme. Na glavnim linijama uopće nema guranja ljudi u vlakove jer za vrijeme gužvi ponekad idu svako 2min pa zaista nema smisla za naguravanjem.

I za kraj neki savjeti u vezi korištenja japanskog prijevoza. Moj prvi savjet po tom pitanju bi bio da nabavite jednu od kartica za elektronički novac koja se koristi u prijevozu kao što su Suica, Pasmo, Icoca i sl. 

Kartice

Naplata prijevoza funkcionira po principu najkraće udaljenosti između dvije stanice. S papirnatim kartama je dosta nespretnije voziti se nego s prije spomenutim karticama. Kartice su prepaid, znači stavi se neka svota novca na karticu te se kartica registrira na polazišnoj i na odredišnoj stanici i sukladno tome se odzme količina novca u iznosu cijene karte. Ukoliko slučajno promašite svoju stanicu, jednostavno se prvim vlakom odvezite do nje, a za to vam se vožnja neće dodatno naplatiti jer se kartica registrira prije ulaska u stanicu, a ne u vlaku. U teoriji ako vam je dosadno te idete npr. 10 stanica od polazišta, na odredištu ne izlazite van stanice nego se vratite 9 stanica natrag, registrirat će vam se kao da ste putovali samo jednu stanicu. Ovo pričam jer nekim ljudima to nije bilo jasno niti nakon mjesec dana čestog korištenja vlakova. Karticu samo zanima gdje ste ušli, a gdje izašli, sve ostalo je nebitno za računanje jer ne prati ni na koji drugi način gdje ste bili. Osim za vožnje u nekim trgovinama možete platiti tim karticama. I da ne zaboravim napomenuti, kartice su interoperabilne, ako negdje piše da npr. primaju Pasmo, primit će i Suicu i obrnuto.

Commuter pass

Commuter pass je svojevrsan pokaz u japanu i za njega vam treba jedna od prethodno spomenutih kartica. Kada se izrađuje commuter pass, dovoljno je jednostavno doći na jednu od većih željezničkih postaja i naći uređaj za izdavanje karata na kojemu piše i commuter pass. Cijeli postupak je automatski te je dostupan i na engleskom jeziku. Commuter pass funkcionira tako da kupite kartu koja vrijedi za neograničen broj vožnji između dvije stanice i to na rok od 1, 3 ili 6 mjeseci. Cijena takve karte je otprilike 16 povratnih vožnji između te dvije stanice mjesečno. Na više mjeseci, cijena nešto pada. Kada imate commuter pass sve stanice između stanica za koje ste kupili kartu su uračunate u cijenu, a kada idete van svoje rute, cijena nadoplate se računa po principu da se nađe najjeftinija opcija od stanica unutar vaše rute do željenog odredišta.

Čisto kao okvirna informacija, ja sam platio oko 2100kn za 3 mjeseca za rutu od 30ak km.

JR pass

JR pass je karta za neograničen broj vožnji na velikoj većini JR linija. Odmah bih želio reći da Vulcanus studenti ne mogu kupiti ovu kartu zbog vrste vize. Za sve ostale koji možda turistički idu u Japan, voucher za kartu je potrebno uzeti prije dolaska u Japan te ga zamijeniti za važeću kartu u Japanu uz predočenje putovnice. Ako netko misli turistički posjetiti Japan, svakako preporučam da se prvo kupi JR pass jer se isti može koristiti i za shinkansen linije (sve onim onih najbržih koje staju na najmanjem broju stanica).

Dnevne karte

Moguće je u nekim mjestima kao npr. Kyoto kupiti dnevnu kartu za javni prijevoz koja je dosta isplativa ako ste u gradu zbog turističkih razloga. Ako pak živite u Japanu, svakako vam se više isplati commuter pass.

Cijene karata

Da puno ne duljim, na stranici http://www.jorudan.co.jp/english/ upišete polazište i odredište i dobivate cijenu, gdje morate presjesti i kada idu vlakovi. Izrazito korisna stranica za sve koji idu u Japan neovisno o razlogu. Pokriva sve metro i željezničke linije u cijelom Japanu. Druga opcija je Hyperdia koja radi na istom principu uz ponešto više opcija.

Nadam se da sam razriješio neke dileme oko prijevoza u Japanu i da sam barem malo pomogao oko nekih nejasnoća ;)

100¥ shop

Za danas malo korisnih informacija u vezi kupovine u Japanu :)

Bilo da samo posjećujete Japan ili ste možda jedan od sretnika koji je prošao na natječaju za Vulcanus te ćete biti u Japanu dulje vrijeme, svakako je korisno znati za 100¥ shopove (百円ショップ - hyaku en shoppu). Kao što im ima govori, svaki proizvod košta 100¥ (točnije 108¥ kada se uračuna porez) što prema trenutnom tečaju iznosi nešto manje od 6kn. Tamo možete pronaći od uredskog pribora, preko kuhinjskih potrepština sve do hrane i neke informatičke robe (Bluray RE - rewriteable, kabeli za iPhone, micro USB kabeli, zaštitne folije za mobitele...). Recimo kad sam kupovao prazne optičke medije, to su bili TDK, ne neki no name. Moje iskustvo je takvo da sam jako iznenađen kvalitetom nekih proizvoda (dosta se stvari proizvodi upravo u Japanu, nije sve iz Kine). Npr. škare koje sam kupio definitivno nisu u rangu Fiskarsa i sl. ali bi u Hrvatskoj iste takve koštale barem 20kn. Ili pogledajte cijene za Bluray medije u Hrvatskoj. Sve u svemu, moj savjet je da svakako provjerite 100¥ shopove jer za kupovinu osnovnih kućanskih potrepština su odlična mjesta i još k tome ćete proći i nekoliko puta jeftinije nego da iste proizvode kupujete u ostalim trgovinama. Što se dostupnosti tiče, u svakom većem prediu grada postoji barem jedna prodavaonica. Jedan od najpoznatijih lanaca takvih trgovina je Can Do koji ima više od 900 trgovina po cijelom Japanu.

Da rezimiramo - osnovne kućanske potrepštine kupovati u 100¥ shopu. Moj dobronamjeran savjet ;)

  

Japansko pismo II. dio

Kao što sam bio obećao, krenut ću sa drugim dijelom japanskog pisma. U ovom dijelu bih htio pojasniti do kraja hiraganu i katakanu te sa time završiti neke osnove. S obzirom da ako bih krenuo pojašnjavati još i kanjije u detalje, mislim da bi ova rubrika lako dosla do naziva: "Japansko pismo  MDXXVIII. dio" xD

Nakon ovog uvoda, krenimo na posao. Prva stvar s kojom bih htio započeti su tenten (") i maru (°). Pomoću ta dva znaka neki glasovi u hiragani i katakani mijenjaju izgovor. S obzirom da je ovo vrlo jednostavna stvar, nadam se da ćete skužiti iz slika o čemu se zapravo radi.

Promjena glasova je identična za oba pisma te ne bi trebalo biti problema u vezi ovih pravila.

Ponekad u riječima pisanim hiraganom ili katakanom postoje neki znakovi koji su pisani manjom veličinom slova. Postoje dva slučaja koji su zajednički za hiraganu i katakanu i jedan slučaj koji je svojstven samo za katakanu. Tako da krenimo redom. Glas "tsu" - つ ili na katakani - ツ kada je napisan istom veličinom slova kao i ostali znakovi onda se taj glas izgovara kao "tsu", međutim, ako je taj glas pisan manjom veličinom slova, tada označava kratku pauzu u izgovoru. Na primjeru će to biti, nadam se, bolje pojašnjeno:

にっき (ni-ki) - dnevnik

U izgovoru se može vidjeti da se malo "tsu" ne izgovara već jednostavno označava kratku pauzu u izgovoru. Ista stvar vrijedi i za riječi pisane na katakani.

Sljedeći slučaj je kada postoje, slično kao i u prethodnom slučaju, "mali" glasovi "ya", "yu" i "yo". U tom slučaju se glas koji prethodi malo napisanom glasu drugačije izgovara. Pravila za to možemo vidjeti na slici:

Ista stvar vrijedi i za katakanu, naravno, koristeći znakove od katakane.

Zadnji slučaj je slučaj je slučaj svojstven samo za katakanu. Katakana se koristi za pisanje stranih riječi u japanskom te ponekad neke glasove nije moguće napisati korištenjem samo pravila koja vrijede za hiraganu, a samim time i katakanu. Zbog toga se koriste samoglasnici kao "mala" slova i na taj način mijenjaju izgovor glasa. To je najbolje pogledati na sljedećoj slici:

U prethodnom dijelu sam krenuo pričati o dugim glasovima. S obzirom da je kod katakane to jako jednostavno, krenut ću od nje. Ukoliko na katakani želimo napisati dugi glas, jednostavno dodajemo crtu ("ー") nakon glasa koji će imati dugi glas. Npr. 

パスポート (Pasupōto) - putovnica

Ovdje možemo primjetiti da je glas "po" dugi glas, točnije samo samoglasnik "o" toga glasa. Kada se piše izgovor japanskih riječi na latinici (romaji je naziv za latinicu na japanskom), tada se poviše dugog glasa stavlja srta, kao što je to vidljivo u primjeru. Kod hiragane je to malo kompliciranije. Umjesto crte koriste se samoglasnici. U prethodnom postu možete vidjeti da se svi glasovi grupiraju prema samoglasnicima "a" - あ, "i" - い, "u" - う, "e" - え i "o" - お. Svi glasovi koji završavaju s "a" se produžavaju s "a"- あ, glasovi s "i" i "e" se produžavaju s "i" - い, a glasovi s "u" i "o" se produžavaju s "u" - う. Primjeri:

か -> かあ

し -> しい

ふ -> ふう

て -> てい

も -> もう

Malo je teže za objasniti duge glasove u hiragani, ali nadam se da sam barem uspio osnove pojasniti. 

Za kraj bih samo htio reći da kada sam ja krenuo s učenjem hiragane i katakane, dosta stvari što sam sada napisao mi je bilo vrlo nejasno, međutim nakon dosta vježbe u čitanju i pisanju sam uspio sve savladati. Ako izdvojite dovoljno vremena za učenje ovih stvari, nije teško za savladati. Još bih, također, htio preporučiti sljedeću stranicu za učenje hiragane i katakane jer je meni osobno jako pomogla u učenju samog pisma. Osim toga, moj savjet bi bio i da uzmete neku bilježnicu i probate iz glave, nakon što svladate sve znakove, pisati sve znakove prema popisu znakova iz prvog posta o pismu. 

Puno sreće u učenju ;) 

Kontakt

Jedna novost u vezi bloga, dodana je kontakt forma s desne strane te ako ima kakvih pitanja u vezi Vulcanusa i sl. slobodno tu pitajte, nastojat ću brzo odgovoriti, a u međuvremenu ću nastojati pripremiti još (nadam se) zanimljivih postova, ovisno koliko mi vrijeme dozvoli :)

Fotografija

Nadam se da među ljudima koji čitaju ovaj blog ima ljubitelja fotografije :)

Kao što je nekima poznato, najveće kompanije u svijetu fotografije dolaze upravo iz Japana kao što su Canon, Nikon, Olympus, Pentax, Sony i ostali. Ukoliko namjeravate posjetiti Japan, a fotoaparat nemate ili pak želite kupiti novi, Japan je idealna lokacija za to. Ukoliko ste već pogledali moj post u vezi kupovanja potrošačke elektronike i uvidjeli da je željeni fotoaparat ili objektiv preskup za vas ili možda želite kupiti novi objektiv (a za novi bi morali prodati bubreg) u Japanu postoji mnoštvo rabljene fotografske opreme. Iz iskustva mogu preporučiti da pogledate trgovinu Map Camera koja se nalazi u centralnom prediu Tokya zvanom Shinjuku (jedna od najvećih željezničkih stanica u Tokyu, a trgovina je oko 5 min pješice od nje). Ta trgovina osim novih proizvoda drži i rabljene i uz rabljene proizvode dobijete jamstvo koje je najčešće 6 mjeseci. Prodavači su izrazito ljubazni, sve se da isprobati i uvijek se da pronaći zanimljivih stvari .

Do idućeg posta, pozdrav :)

Cat caffe

Ako volite mačke, cat caffe (猫カフェ - neko kafe) je mjesto koje zasigurno želite posjetiti. Cijela ideja iza ovog koncepta je ta da ljudi kod kuće nemaju vremena za ljubimce te stoga svoju želju za zabavom s mačkama ispune posjetom jednog od ovih mjesta. Za ovakva mjesta se obično plaća ulaz te se posebno naplaćuje svako piće koje želite naručiti. U Tokyu ima dosta ovakvih tipova caffea te neovisno gdje se nalazili, naći ćete jednog u blizini. Najpoznatiji su oni koji se nalaze u Shibuyi i Shinjukuu (centralni Tokyo).

Ovo su linkovi na neke od cat caffea u Tokyu:

http://asakusanekoen.com

http://www.nyafe-melange.com/index.html

http://hapinekostaff.jugem.jp

http://catcafe.jp/cat_shinjyuku.html

http://www.nekorobi.jp

I za kraj jedna slikica iz cat caffea u Shinjukuu kojeg sam posjetio:

Vulcanus - drugi krug

Čestitke svim ljudima koji su prošli u drugi krug ;)

Sada je vrijeme za odgovaranje na još malo čestih pitanja :)

Novac

Novci koje dobijete su sasvim dovoljni za normalan život u Japanu. Pod normalan mislim da se da preživjeti čak i ako svaki vikend trošite oko 400ak kn na izlaske. Preporučljivo je da sa sobom ponesete kreditnu karticu za svaki slučaj. Ako nemate kreditnu, Visa Inspire od PBZa provjereno radi i provizija za 10000¥ iznosi oko 18kn. Ako imate ZABA Master student, ta kartica također radi bez problema.

Ako prođete i u drugom krugu, onda prilikom sastanka u Bruxellesu možete dobiti odmah 500 eura za podmirenje troškova karte do Japana te po dolasku u Japan dodatnih 100000¥.

Viza

Prije odlaska u Bruxelles se ne morate brinuti oko vize, naravno, pod uvjetom da prođete u finalnu selekciju. Tamo ćete dobiti jedan certifikat s kojim pođete jedno jutro u Japansko veleposlanstvo (obavezno se najavite prije) i dobijete vizu isti dan popodne ili najkasnije sutra dan.

Motivacijsko pismo za kompaniju

Sve isto vrijedi kao i za motivacijsko pismo za Vulcanus, samo napišite više informacija o svojim znanjima koja su kompetentna za prijavljenu poziciju i nemojte ni pod razno pisati da bude u stilu "ja, ja i samo ja i ja ću vas naučiti kako se to radi". Ako niste sigurni, kontaktirajte me i pošaljite mi vaše pismo pa vam mogu pomoći oko sugestija (ne morate se sramiti niti misliti da me ometate na taj način) :)

Interview s kompanijom

Postoji mogućnost da ćete morati na interview s predstavnicima kompanije. U mojoj generaciji interviewu su morali pristupiti svega par kandidata i bio je odrađen preko Skypea. Prema svjedočenjima ljudi, nije bilo ništa strašno.

Eto toliko od mene po ovom pitanju, puno sreće za finalnu selekciju ;)

Kupovina informatičke opreme i potrošačke elektronike u Japanu

U novom postu za danas sam odlučio dati savjet za kupovinu informatičke opreme kao i potrošačke elektronike. 

U Japanu postoji nekoliko velikih trgovačkih lanaca koji se bave prodajom prethodno navedene robe. Primjer su Bic Camera (ビックカメラ), Yodobashi (ヨドバシ), Labi (ヤマダ電機) i ostali. Navedene trgovine su odlično mjesto za isprobati tablet, računalo, slušalice itd. zbog izrazito velikog izbora, međutim, to nisu u većini slučajeva najjeftiniji izbor za kupovinu te ponekad su im proizvodi znatno skuplji od nekih manjih trgovina. Slična stvar je i u Hrvatskoj pa koristimo nabava.net. Slična stranica postoji i u Japanu i zove se Kakaku gdje možete pronaći najjeftiniju cijenu za željeni proizvod. Iako ovo nisam do sada nikada probao, navodno ako kažete trgovcu u npr. Bic cameri da na Kakakuu postoji neki proizvod po znatno manjoj cijeni, onda će vam spustiti cijenu na približno tu jer vas želi zadržati kao kupca. Tada, ako ste kojim slučajem prethodno nabavili karticu za bodove, ne možete ih dobiti (obično je svota bodova 10% od plaćene cijene, a nakon 24 sata svaki bod možete zamijeniti za 1¥ popusta prilikom iduće kupnje) jer će vam onda srezati dio cijene koja je zapravo dodana upravo zbog tih bodova. Inače su trgovci jako ljubazni i uslužni te vas neće gledati ispod oka niti pitati imate li love čak i ako isprobavate npr. kameru koja na sebi ima objektiv od 10000€ (slovima deset tisuća eura :D).  Za kraj evo jedna slikica čisto da steknete dojam koliko su zapravo takve trgovine velike:

Nadam se da će vam ovo pomoći prilikom kupnje u Japanu ili čisto da usporedite cijene s cijenama u Hrvatskoj ;)

Japansko pismo I. dio

Novim postom bih se htio pozabaviti malo japanskim pismom. Ako bih rekao da je lagano, lagao bih, ali opet nije toliko preteško.

Za početak bih htio predstaviti tri seta znakova koji se koriste u japanskom. Hiragana, katakana i kanji. O tome kako su koji nastali i blablabla neću pričati jer je to totalno irelevantno što se tiče njihovog korištenja. S obzirom da sam ovaj blog više zamislio kao neki vodič kroz život u Japanu, za to vam povijest nastanka pisma apsolutno ne treba, a ako vas baš zanima, google it, nemam ništa protiv toga, dapače :)

Nakon ovog dosadnog uvoda, krenimo na posao. Prije nego što počnem s nabrajanjem pisama, želio bih se osvrnuti na izgovor (identičan je za hiraganu i katakanu), koji je srećom skoro pa identičan kao hrvatski uz neke iznimke:

• J se čita kao đ
• Y se čita kao j
• Sh se čita kao š
• Ch se čita kao č
• W se čita kao v

Ponekad r Japanci čitaju kao r, ponekad kao l, ponekad nešto između r i l, ali to za sada nije bitno, čitajte kao r.  Sva ostala slova se čitaju identično kao i u Hrvatskoj. I još jedna sitnica - nema velikih i malih slova, ali na žalost, niti klasičnih razmaka poslije svake riječi kao u europskim jezicima.

Prvo pismo s kojim bih krenuo i za koje smatram da je nama strancima u Japanu najbitnije je katakana.

Smatram da bi bilo dobro nju naučiti prije dolaska u Japan, čak ako idete i na nekoliko dana. Zašto? Da ne trubim sa teorijom idemo odmah na primjere:

ハンサム (hansamu) - zgodan

プリンタ (putinta) - pisač, printer

キーボード (kibodo) - tipkovnica

Prvo ide katakana, zatim čitanje pa prijevod. Skužit ćete da su to sve engleske riječi izgovorene na malo čudan način, ali se da razumjeti o čemu se priča tako da iako možda (najvjerojatnije) ne znate niti jednu riječ japanskog, a ako znate engleski onda se da lako razumjeti što piše (pod uvjetom da ste naučili čitati katakanu). Katakana se koristi za pisanje posuđenica u japanskom jeziku. Osim engleskog, postoje posuđenice iz drugih jezika, npr, njemački:

アルバイト (arubaito) - honorarni posao

Ponekad su riječi pisane katakanom skraćene od punog naziva pa iste zato nisu toliko razumljive na prvu kao prethodno napisani primjeri. Primjer za to je sljedeća riječ:

パソコン (pasokon) - PC

Baš na prvu nije najjasnije da se radi o osobnom računalu, ali srećom, ovakvi primjeri nisu toliko česti. U Japanu ćete svoje ime također pisati na katakani te će kod nekih imena biti nemoguće postići isti izgovor kao i na hrvatskom jer u japanskom govoru nema redanja suglasnika jedan iza drugoga kao što je slučaj u hrvatskom - tako da odmah imamo i odličan primjer za to: HRVaTSka. To je već Japancima dosta teško za izgovoriti i zato je njihov naziv za Hrvatsku - クロアチア (kuroachia). 

Iduće pismo je hiragana. 

Hiragana i katakana koriste različite znakove za iste glasove (iako su poneki identični), a koristi se za japanske riječi. Oko hiragane nema puno mudrosti jer sve riječi koje se pišu na hiragani su originalno japanske. Da ne dosađujem previše, jedan primjer koji bi većina ljudi trebala znati :

ありがとう (arigato) - hvala

Neki će se možda pitati jesam li pogriješio što sam stavio glas "u" na kraju, a nije se izgovorio. Odgovor bi bio ovakav - nisam pogriješio. U ovom slučaju to je oznaka da je "o" na kraju riječi dugo "o" tj. da se izgovara malo duže nego normalno "o". Pravila oko toga ću probati obraditi u jednom od idućih postova. 

Kod katakane se za dugi izgovor koristi crta "-" tako da je po tom pitanju lakše riješen problem kod dugih glasova (kao da su je radili tako da je i mi glupi stranci lakše razumijemo :D)

Zadnje o čemu ću pričati je kanji. Tu već počinju problemi. Kanjija ima nekoliko tisuća te se smatra da poznavanjem oko 2000 znakova možete čitati dnevni tisak. Svaki kanji ima jedno značenje, ali zato jako puno izgovora i tu leži problem. Iako se sve riječi daju napisati samo s hiraganom i katakanom, zbog konteksta u čitanju i da ne bi bilo zabune se koriste kanjiji. Npr. riječ かみ (kami) ima više značenja, a to su: kosa, papir i bog. Te se riječi na hiragani pišu identično, no s obzirom da su značenja drugačija, koriste se drugačiji kanjiji i to:

神 - bog

髪 - kosa

紙 - papir

Još bih želio nadodati da postoji nešto što se zove furigana, a to je kada poviše kanjija manjom veličinom slova na hiragani piše izgovor što uvelike olakšava čitanje. 

S ovim bih htio zaključiti ovaj post. Postoje još neka pravila za hiraganu i katakanu što se tiče čitanja čega se nisam za sada doticao jer i ovako ima prebiše teksta (tl;dr xD) tako da to možda napišem u jednom od idućih postova, a do tada sretno svim kandidatima za Vulcanus, a ostalim koji čitaju ovaj blog, nadam se da će pronaći nešto zanimljivo za sebe ;)

Vulcanus - prijave

Pozdrav iz Japana :)

Znam, možda malo prekasno ovo pisem za generaciju 2015./2016., ali valjda će pomoći nekim daljnjim generacijama. Vulcanus program je program stručnog usavršavanja u Japanu te je moguća prijava za sve studente na području zemalja EU (uključujući i Hrvatsku) čije je područje studiranja tehničke i prirodoslovne znanosti. Ovo je prva generacija u kojoj sudjeluju Hrvati pa se nadamo da ćemo ostaviti dobar utisak i za buduće generacije. Da ne govorim bezveze dalje, mislim da bih se trebao osvrnuti na neka često postavljana pitanja pa da krenemo.

Medicinska potvrda

Obična potvrda s pečatom od liječnika opće prakse je dovoljna. Na njoj samo treba pisati da ne bolujete od kroničnih bolesti. Što se engleskog prijevoda tiče, ako vam liječnik ne izda na engleskom, napravite ono što sam ja napravio - prevedite sami. To je u mom slučaju bilo sasvim OK.

Prosjek ocjena na fakultetu

Bitan je, ali opet nisu im interesantni samo oni sa visokim prosjekom. Ako imate radnog iskustva na području za koje se prijavljujete i to će uzeti u obzir kao i preporuke profesora s fakulteta.

Životopis

Europass je sasvim dovoljan

Pismo motivacije

Pazite na pravopis i gramatiku engleskog jezika i ni pod razno ne spominjite da želite u Japan zbog animea i mange, to je jedan veliki minus. Probajte na jednoj stranici teksta napisati tri bitne stvari. Tko ste vi, zašto Japan i najvažnije, zašto bi baš vas izabrali - navedite neke svoje kvalitete, ali nastojte da ne zvučite puni sebe.

Eto, toliko za sada od mene do idućeg (valjda zanimljivijeg) posta ;)