Thursday, December 10, 2015

"A gde je pečat?"

Mislim da je velikoj većini poznat video iz Srbije s istim nazivom kao i ovaj post. Kakve to veze ima s Japanom, mogli bi ste se upitati? Veza je ta da ljudi u Japanu na dokumentima ne koriste potpis već osobni pečat. Neke stvari je gotovo nemoguće obaviti bez vlastitog pečata kao npr. otvoriti račun u banci, kupiti automobil i sl. Japanski naziv za osobni pečat je hanko (はんこ) ili inkan (印鑑). Osobne pečate možemo podijeliti u tri skupine:

  • jitsuin (実印) - najvažniji pečat
  • ginkoin (銀行印) - pečat za bankarenje
  • mitomein (認印) - pečat za neformalne aplikacije
Iako jedan pečat može obnašati sve 3 funkcije, mnogi imaju 2 (službeni i neslužbeni) ili 3 pečata iz sigurnosnih razloga. Također ako je jitsuin i ginkoin teže čitati - to predstavlja bolji pečat.
Jitsuin je pečat koji se koristi za najvažnije funkcije poput kupovine nekretnine, automobila, dizanja kredita i sl. On mora zadovoljavati određene forme i ne može biti "pečat s police" odnosno pečat koji je masovno proizveden. Također mora imati ime i prezime osobe kojoj pripada. Stranci mogu imati pečat napisan na latinici, ali ne mogu imati svoje ime i prezime napisano na kanjijima (iznimka su Kinezi i Tajvanci). Ime i prezime za strance na katakani je u redu. Obično se ovakav pečat radi po narudžbi i obično je preporuka da se napravi od dugovječnog materijala. Standardni materijali su drvo i kost, a ponekad se rade od egzotičnih materijala poput slonovače, titana i sl. Nakon izrade pečata isti se onda registrira u gradskom uredu pri čemu se izdaje certifikat o autentičnosti. Taj certifikat dokazuje da taj pečat uistinu pripada vlasniku.
Ginkoin je pečat koji se koristi prilikom bankarenja. Kod izrade ovog pečata vrijede slična pravila kao za jitsuin, međutim damo prezime je dovoljno za ovaj pečat. Kod nekih banki je primjerice nemoguće otvoriti račun bez pečata. Ovaj pečat nije potrebno registrirati u gradskom uredu već je dovoljno prilikom otvaranja računa u banci reći da želite registrirati pečat i prilikom primjerice kreiranja trajnog naloga s ginkoinom potvrđujete da ste zaista vi pristali na taj trajni nalog.
Mitomein je pečat koji ne mora zadovoljavati nikakva pravila. To je pečat koji obično ima gumeno dno, a neki čak imaju i mehanizam samonanošenja tinte na pečat. Ovakvi pečati se koriste za primjerice "potpisivanje" dostave, neformalne dokumente i sl. Ovakav pečat je moguće kupiti u 100¥ shopu, međutim, u većini trgovina ne postoje ovakvi pečati s imenima stranaca.
Osim navedenih pečata postoje i posebni pečati kao što je primjerice carev pečat koji je napravljen od 3.5 kg zlata.

I za kraj - treba li strancima pečat? Ukoliko je vaš boravak kratkotrajan - ne treba. Meni tijekom 1 godine u Vulcanusu nije trebao. Možda ne bi bilo loše dati napraviti ginkoin koji kasnije možete ponijeti sa sobom kao uspomenu na japanski život. Koliko su pečati značajni u japanskom društvu će reći činjenica da na svakoj turističkoj lokaciji postoji pečat za uspomenu.



Monday, December 7, 2015

Taxi u Japanu

Pozdrav nakon jaaaako dugog izbivanja. Da sad ne idem u detalje oko nevažnih stvari kao što je moje izbivanje, evo jedan kratak post. 
Taxi službe su prisutne svugdje u svijetu i Japan nije nikakva iznimka. Do taksija je moguće doći na više načina. Onaj najjednostavniji je naći slobodni taxi na taxi stajalištu. Takva stajališta su prisutna kod velike većine željezničkih postaja. Drugi način je da jednostavno mahnete vozaču na cesti. Ukoliko niste sigurni je li taxi slobodan, na prednjem vjetrobranu obično stoji LED display na kojem je moguće vidjeti status vozila. Ukoliko je status "空車", tada je vozilo slobodno (zbog jednostavnosti, ostale znakove nije potrebno pamtiti jer ako nisu ovi, vozilo nije slobodno, jednostavno). Treća opcija je nazvati taksi službu, ali to zahtjeva znanje japanskog jezika. Osim standardne taxi službe, primjerice u Tokyu posluje i Uber. Taxi vozila je lagano raspoznati jer je većina vozila poseban model Toyota Crown.
I za kraj, jedna od najbitnijih stvari. Kada taxi dođe po vas, vozila imaju interni mehanizam pomoću kojeg vam vozač iz automobila otvara vrata. Nemojte sami otvarati ili zatvarati vrata, vozač će to učiniti umjesto vas. Obično se vozači znaju naljutiti ako ne slijedite ovo pravilo. Iznimka su vrata na suvozačevoj strani, ta nemaju prethodno spomenuti mehanizam. 
Ako nekog zanima cijena, ona u Tokyu iznosi oko 40kn za start i prva 2 km i 5kn za svakih idućih 280m.
EDIT 08/2017: Cijene u Tokyu su se promijenile u 2017. i sada iznose 23kn za start i 1052m (nemam pojma zašto tih 52m i zašto nisu zaokružili na 1km) i 4,5kn za svakih 237m.

Wednesday, May 27, 2015

Wi-fi

Jedna pretpostavka gdje puno ljudi griješi je da u Japanu na svakom koraku postoji besplatni wireless iliti ga wi-fi. Istina je da na dosta mjesta postoji wi-fi, ali to je obično Softbankov, NTT-jev i sl. signal koji se plaća. U Japanu vlasnici lokala mogu sklopiti dogovor da se kod njih instalira uređaj koji će pružati naplatnu wi-fi uslugu te će im operateri za to plaćati neku proviziju te je to razlog zašto se vlasnici lokala više okreću prema takvom načinu pružanja usluge, a zapravo mnogi Japanci unutar svoje mobilne pretplate imaju uključen pristup tim wi-fi mrežama.
Ono na što bih se htio osvrnuti su besplatne mreže. Prvo mjesto gdje možete doći do besplatnog wi-fija je na željezničkim i metro postajama. Kod njih se obično zahtjeva registracija i nakon nje dobijete 15 min slobodnog surfanja nakon čega se morate ponovno prijaviti na mrežu za idućih 15min.
Idući način dobivanja besplatnog pristupa je pomoću mreža namijenjenim turistima. Obično je na takvim mrežama ograničenje pristupa 2 tjedna od prve registracije, a bonove za korištenje takvih mreža možete nabaviti na aerodromima, putničkim agencijama i sl. Primjer je Flets, a više informacija možete pronaći ovdje. Osim Fletsa postoje i druge mreže, a za sve vrijedi sličan princip - potrebno je nabaviti bon i onda koristiti mrežu.
Ipak, na kraju, nije u svim lokalima naplatni internet. U nekima postoji besplatni internet, a u nekima ne. Primjerice u Starbucksu postoji besplatni neograničeni internet u svim poslovnicama, ali postoji jedna caka - potrebno se registrirati, a to je nemoguće obaviti bez pristupa internetu. Stoga, prije nego što vas put nanese u Japan, možete se potpuno besplatno registrirati ovdje i na taj način izbjeći frustracije kada budete "toliko blizu interneta, a opet tako daleko". EDIT 08/2017: Više registracija u Starbucksu nije potrebna. Samo se spojite na wi-fi pristupnu točku i prihvatite uvjete korištenja.
I za kraj, kao alternativa wi-fiju, možete relativno jeftino kupiti data SIM kartice, ali o tome više u drugom postu.


Ako vidite ovu simpatičnu sličicu, to znači da, na žalost, taj hotspot nije besplatan


Friday, May 22, 2015

Čestitke izabranima i važna napomena za sve buduće kandidate

Jedan brzinski post za danas jer sam ovih dana s vremenom u stisci pa na žalost ne stignem napisati sve što bih htio napisati.
Najprije bih želio čestitati svim kandidatima koji će od rujna započeti svoju japansku avanturu. Ako vam bude barem polovično dobro kao meni u Japanu, ne sumnjam da će vam se Japan izrazito svidjeti.
Ono što moram još jednom napomenuti (mislim da je ovo treći put do sada), iako je za ovu godinu kasno (što se ovog posta tiče, iako sam već prethodno upozoravao na to), ali neka se nađe još jednom za iduću(e) je sljedeće - ni pod razno ne pišite kako ste manga/anime ljubitelj u motivacijskom pismu! Ne prijavljujete se za rad u branši u kojoj se zahtjeva da volite to. Nitko vam neće zamjerati ako jeste ljubitelj, niti je to loše, ali NE pišite o tome u motivacijskom pismu, poglavito onome za kompaniju u Vulcanus programu. Pišite zašto ste baš vi idealan kandidat za to radno mjesto, zašto mislite da je to kompanija za vas, koje su vaše kompetencije za to radno mjesto, a uvjeravam vas, poznavanje anime i manga kulture nije jedna od njih za sva ponuđena radna mjesta. Zašto ponovo ovo pišem. Naime, danas sam u kompaniji u kojoj trenutno radim dobio informaciju da je prijavljenih za jedno radno mjesto bilo jedanaest, a od toga je deset motivacijskih pisama bilo "zašto volim anime/manga". Pogodite tko je dobio mjesto - onaj tko je napisao motivacijsko pismo u kojem kaže zašto je on dobar kandidat za to radno mjesto, a ne zašto voli anime ili mangu. Ovih desetoro je u startu bilo odbijeno. Nemojte ovo shvatiti kao neki hejt prema ljudima koji vole anime, ali tako stvari stoje i ovo je čisto dobronamjeran savjet jer sve ima svoje mjesto i vrijeme.
I za kraj želim spomenuti sam dobio i neke povratne informacije u vezi ovog bloga, što će reći da netko ipak čita ovaj blog (yay) te mi je to motivacija za daljnji nastavak, a do tada slobodno šaljite prijedloge, pitanja, kritike i sl..

Saturday, May 9, 2015

Grutto pass

Današnji post će biti kratak. Želio bih predstaviti Grutto pass. To je mala knjižica s kuponima koji služe kao ulaznice ili popusti na iste za razne muzeje i ostale institucije u Tokyu. Ako i niste ljubitelji muzeja, također su uključene i ulaznice za zoološke vrtove te se već nakon posjete tri zoološka vrta knjižica isplati. Nakon prvog korištenja, rok trajanja je dva mjeseca, a cijena je 2000¥. Broj institucija koje je moguće posjetiti je preko 75, a za neke institucije u knjižici ne postoji karta, već samo popust.
Više informacija možete pronaći ovdje.




Saturday, March 28, 2015

Banke, bankomati i novčano poslovanje u Japanu

Moje izbivanje je ovaj put bilo jaaako dugačko zbog posla, ali ipak sam ulovio dovoljno vremena za novi post.

Danas bih se želio malo osvrnuti na banke. Banke koje Vulcanus preporučuje su JP Bank (Japanska poštanska banka), Shinsei i Mitsubishi banka. Osobno imam račun kod Shinsei banke iz razloga što većinu informacija potrebnih za klijenta kao i internet bankarstvo imaju na engleskom jeziku što pojednostavljuje korištenje. U roku od pola sata možete dobiti karticu (cash card - naknadno ću objasniti što je to točno) i PIN te vam je račun odmah na raspolaganju. Pri tome u većim poslovnicama imaju osoblje koje koliko - toliko priča engleski. Kod JP banke karticu dobijete naknadno, ali zato na početku dobijete knjižicu (slična štednoj knjižici u Hrvatskoj) koju umetnete u bilo koji bankomat poštanske banke i na taj način vršite transakcije uz napomenu da dok ne dobijete cash card od JP banke možete koristiti samo njihove bankomate (u bilo kojoj pošti). Za otvaranje računa potrebno je popuniti formular koji je isključivo na japanskom pa ćete trebati pomoć nekoga tko razumije japanski. Za Mitsubishi banku nemam informacija osim da imaju dosta razgranatu mrežu bankomata.
Kao sto sam bio rekao, osvrnut ću se na cash card. Iako izgledom podsjeća na kreditnu/debitnu karticu, s njome se ne može kupovati već isključivo podizati novce s bankomata ili ako trebate obaviti nešto u banci.


Što se tiče cash carda Shinsei banke, na svim bankomatima 7 eleven trgovina, JP bankomatima, JR bankomatima na željezničkim stanicama (View) i velikom broju bankomata ostalih konbinija nema provizije za podizanje novca. Slična stvar je i sa JP cash cardom, a za Mitsubishi ne bih znao.

Kad smo sve lijepe strane bankarenja u Japanu ispričali, vrijeme je za apsurde.
  1. Treba vam japanski broj mobitela za otvaranje računa (mala pomoć - ako imate data only sim karticu u Japanu, ona ima svoj broj na koji vas nitko ne moze zazvati, ali je sasvim OK za potrebe otvaranja računa / nitko ne provjerava broj)
  2. Bankomati imaju radno vrijeme. Da, dobro ste čuli. Većina bankomata ima radno vrijeme i poslije radnog vremena nema podizanja gotovine. Ovo se poglavito odnosi na bankomate JP. Bankomati u konbinijima rade 24/7 kao i trgovine
  3. Neke banke (niti jedna od prethodno navedenih) imaju basnoslovno velike troškove vođenja računa. Npr. Citi bank ima troškove od oko 150kn mjesečno za vođenje računa
Eto to toliko za sada, do sljedećeg puta pozdrav ;)


Thursday, February 5, 2015

Konbini

Nakon dužeg izbivanja, jedan novi post :)

Konbini (コンビニ) prema engleskoj riječi convenience store su trgovine koje primarno prodavaju hranu (uključujući bento setove - unaprijed pripremljena gotova hrana), piće, kava, grickalice, alkoholna pića i sl. Za razliku od supermarketa, ovakve prodavaonice su obično dosta male (rang velicine Konzumove kvartovske trgovine) i cijene su nešto veće od supermarketa. ALI, konbini rade 24/7 te osim što su prodavaonice nude i još neke usluge.
  • prodaja generičkih lijekova kao Aspirin i sl. (nije dostupno u svim prodavaonicama)
  • plaćanje računa
  • bankomat (samo bankomati od 7 - eleven primaju kartice iz inozemstva)
  • ispis fotografija (na samoposlužnom terminalu)
  • ispis/skeniranje/fotokopiranje (također na principu samoposluge)
  • kupovina i rezervacija karata za koncerte, prijevoz i sl. preko automata
  • primopredaja pošiljaka
Mislim da je jasno kakav koncept prethodno spomenuti Konzum želi preuzeti :D

U Japanu ovakvih trgovina ne nedostaje te ih imate na jako puno lokacija. Najpoznatije trgovine su 7 - eleven, Family Mart i Lawson. Sve u svemu jako korisne trgovine u svako doba dana i noći, ali ne pretjerano dobar izbor za svakodnevan shopping (jer su znatno skuplji od supermarketa) ;)