Wi-fi

Jedna pretpostavka gdje puno ljudi griješi je da u Japanu na svakom koraku postoji besplatni wireless iliti ga wi-fi. Istina je da na dosta mjesta postoji wi-fi, ali to je obično Softbankov, NTT-jev i sl. signal koji se plaća. U Japanu vlasnici lokala mogu sklopiti dogovor da se kod njih instalira uređaj koji će pružati naplatnu wi-fi uslugu te će im operateri za to plaćati neku proviziju te je to razlog zašto se vlasnici lokala više okreću prema takvom načinu pružanja usluge, a zapravo mnogi Japanci unutar svoje mobilne pretplate imaju uključen pristup tim wi-fi mrežama.

Ono na što bih se htio osvrnuti su besplatne mreže. Prvo mjesto gdje možete doći do besplatnog wi-fija je na željezničkim i metro postajama. Kod njih se obično zahtjeva registracija i nakon nje dobijete 15 min slobodnog surfanja nakon čega se morate ponovno prijaviti na mrežu za idućih 15min.

Idući način dobivanja besplatnog pristupa je pomoću mreža namijenjenim turistima. Obično je na takvim mrežama ograničenje pristupa 2 tjedna od prve registracije, a bonove za korištenje takvih mreža možete nabaviti na aerodromima, putničkim agencijama i sl. Primjer je Flets, a više informacija možete pronaći ovdje. Osim Fletsa postoje i druge mreže, a za sve vrijedi sličan princip - potrebno je nabaviti bon i onda koristiti mrežu.

Ipak, na kraju, nije u svim lokalima naplatni internet. U nekima postoji besplatni internet, a u nekima ne. Primjerice u Starbucksu postoji besplatni neograničeni internet u svim poslovnicama, ali postoji jedna caka - potrebno se registrirati, a to je nemoguće obaviti bez pristupa internetu. Stoga, prije nego što vas put nanese u Japan, možete se potpuno besplatno registrirati ovdje i na taj način izbjeći frustracije kada budete "toliko blizu interneta, a opet tako daleko". EDIT 08/2017: Više registracija u Starbucksu nije potrebna. Samo se spojite na wi-fi pristupnu točku i prihvatite uvjete korištenja.

I za kraj, kao alternativa wi-fiju, možete relativno jeftino kupiti data SIM kartice, ali o tome više u drugom postu.

Ako vidite ovu simpatičnu sličicu, to znači da, na žalost, taj hotspot nije besplatan

Čestitke izabranima i važna napomena za sve buduće kandidate

Jedan brzinski post za danas jer sam ovih dana s vremenom u stisci pa na žalost ne stignem napisati sve što bih htio napisati.

Najprije bih želio čestitati svim kandidatima koji će od rujna započeti svoju japansku avanturu. Ako vam bude barem polovično dobro kao meni u Japanu, ne sumnjam da će vam se Japan izrazito svidjeti.

Ono što moram još jednom napomenuti (mislim da je ovo treći put do sada), iako je za ovu godinu kasno (što se ovog posta tiče, iako sam već prethodno upozoravao na to), ali neka se nađe još jednom za iduću(e) je sljedeće - ni pod razno ne pišite kako ste manga/anime ljubitelj u motivacijskom pismu! Ne prijavljujete se za rad u branši u kojoj se zahtjeva da volite to. Nitko vam neće zamjerati ako jeste ljubitelj, niti je to loše, ali NE pišite o tome u motivacijskom pismu, poglavito onome za kompaniju u Vulcanus programu. Pišite zašto ste baš vi idealan kandidat za to radno mjesto, zašto mislite da je to kompanija za vas, koje su vaše kompetencije za to radno mjesto, a uvjeravam vas, poznavanje anime i manga kulture nije jedna od njih za sva ponuđena radna mjesta. Zašto ponovo ovo pišem. Naime, danas sam u kompaniji u kojoj trenutno radim dobio informaciju da je prijavljenih za jedno radno mjesto bilo jedanaest, a od toga je deset motivacijskih pisama bilo "zašto volim anime/manga". Pogodite tko je dobio mjesto - onaj tko je napisao motivacijsko pismo u kojem kaže zašto je on dobar kandidat za to radno mjesto, a ne zašto voli anime ili mangu. Ovih desetoro je u startu bilo odbijeno. Nemojte ovo shvatiti kao neki hejt prema ljudima koji vole anime, ali tako stvari stoje i ovo je čisto dobronamjeran savjet jer sve ima svoje mjesto i vrijeme.

I za kraj želim spomenuti sam dobio i neke povratne informacije u vezi ovog bloga, što će reći da netko ipak čita ovaj blog (yay) te mi je to motivacija za daljnji nastavak, a do tada slobodno šaljite prijedloge, pitanja, kritike i sl..

Grutto pass

Današnji post će biti kratak. Želio bih predstaviti Grutto pass. To je mala knjižica s kuponima koji služe kao ulaznice ili popusti na iste za razne muzeje i ostale institucije u Tokyu. Ako i niste ljubitelji muzeja, također su uključene i ulaznice za zoološke vrtove te se već nakon posjete tri zoološka vrta knjižica isplati. Nakon prvog korištenja, rok trajanja je dva mjeseca, a cijena je 2000¥. Broj institucija koje je moguće posjetiti je preko 75, a za neke institucije u knjižici ne postoji karta, već samo popust.

Više informacija možete pronaći ovdje.

Banke, bankomati i novčano poslovanje u Japanu

Moje izbivanje je ovaj put bilo jaaako dugačko zbog posla, ali ipak sam ulovio dovoljno vremena za novi post.

Danas bih se želio malo osvrnuti na banke. Banke koje Vulcanus preporučuje su JP Bank (Japanska poštanska banka), Shinsei i Mitsubishi banka. Osobno imam račun kod Shinsei banke iz razloga što većinu informacija potrebnih za klijenta kao i internet bankarstvo imaju na engleskom jeziku što pojednostavljuje korištenje. U roku od pola sata možete dobiti karticu (cash card - naknadno ću objasniti što je to točno) i PIN te vam je račun odmah na raspolaganju. Pri tome u većim poslovnicama imaju osoblje koje koliko - toliko priča engleski. Kod JP banke karticu dobijete naknadno, ali zato na početku dobijete knjižicu (slična štednoj knjižici u Hrvatskoj) koju umetnete u bilo koji bankomat poštanske banke i na taj način vršite transakcije uz napomenu da dok ne dobijete cash card od JP banke možete koristiti samo njihove bankomate (u bilo kojoj pošti). Za otvaranje računa potrebno je popuniti formular koji je isključivo na japanskom pa ćete trebati pomoć nekoga tko razumije japanski. Za Mitsubishi banku nemam informacija osim da imaju dosta razgranatu mrežu bankomata.

Kao sto sam bio rekao, osvrnut ću se na cash card. Iako izgledom podsjeća na kreditnu/debitnu karticu, s njome se ne može kupovati već isključivo podizati novce s bankomata ili ako trebate obaviti nešto u banci.

Što se tiče cash carda Shinsei banke, na svim bankomatima 7 eleven trgovina, JP bankomatima, JR bankomatima na željezničkim stanicama (View) i velikom broju bankomata ostalih konbinija nema provizije za podizanje novca. Slična stvar je i sa JP cash cardom, a za Mitsubishi ne bih znao.

Kad smo sve lijepe strane bankarenja u Japanu ispričali, vrijeme je za apsurde.

1. Treba vam japanski broj mobitela za otvaranje računa (mala pomoć - ako imate data only sim karticu u Japanu, ona ima svoj broj na koji vas nitko ne moze zazvati, ali je sasvim OK za potrebe otvaranja računa / nitko ne provjerava broj)
2. Bankomati imaju radno vrijeme. Da, dobro ste čuli. Većina bankomata ima radno vrijeme i poslije radnog vremena nema podizanja gotovine. Ovo se poglavito odnosi na bankomate JP. Bankomati u konbinijima rade 24/7 kao i trgovine
3. Neke banke (niti jedna od prethodno navedenih) imaju basnoslovno velike troškove vođenja računa. Npr. Citi bank ima troškove od oko 150kn mjesečno za vođenje računa

Eto to toliko za sada, do sljedećeg puta pozdrav ;)

Konbini

Nakon dužeg izbivanja, jedan novi post :)

Konbini (コンビニ) prema engleskoj riječi convenience store su trgovine koje primarno prodavaju hranu (uključujući bento setove - unaprijed pripremljena gotova hrana), piće, kava, grickalice, alkoholna pića i sl. Za razliku od supermarketa, ovakve prodavaonice su obično dosta male (rang velicine Konzumove kvartovske trgovine) i cijene su nešto veće od supermarketa. ALI, konbini rade 24/7 te osim što su prodavaonice nude i još neke usluge.

• prodaja generičkih lijekova kao Aspirin i sl. (nije dostupno u svim prodavaonicama)
• plaćanje računa
• bankomat (samo bankomati od 7 - eleven primaju kartice iz inozemstva)
• ispis fotografija (na samoposlužnom terminalu)
• ispis/skeniranje/fotokopiranje (također na principu samoposluge)
• kupovina i rezervacija karata za koncerte, prijevoz i sl. preko automata
• primopredaja pošiljaka

Mislim da je jasno kakav koncept prethodno spomenuti Konzum želi preuzeti :D

U Japanu ovakvih trgovina ne nedostaje te ih imate na jako puno lokacija. Najpoznatije trgovine su 7 - eleven, Family Mart i Lawson. Sve u svemu jako korisne trgovine u svako doba dana i noći, ali ne pretjerano dobar izbor za svakodnevan shopping (jer su znatno skuplji od supermarketa) ;)

Javni prijevoz u Japanu

Za današnji post bih se htio osvrnuti na javni prijevoz u Japanu. To su većinom vlakovi, metro i busevi, a tramvaj sam vidio samo u Osaki. Prva stvar koju sam osobno uočio da su sva prijevozna sredstva izrazito čista. Na vanjskoj strani nema grafita, unutrašnjost je čista, nema mrlja od ne znam čega, ne smrdi, a kada se primite za rukohvat nema onog osjećaja da morate odmah po izlasku prati ruke. Ponekad se može vidjeti da je vlak izrazito star, ali iz vana kao iz unutra izgleda čisto te samo staromodno, ne dotrajalo. 

Želio bih prvo krenuti s vlakovima. Postoji poveći broj željezničkih kompanija kao npr. JR, Seibu, Odakyu, Keio i drugi. Presjedanja među kompanijama će rezultirati znatno većom cijenom nego ići do odredišta samo s jednom kompanijom, no međutim,  ponekad je to jedina opcija. Što se samih vlakova tiče, možemo napraviti grubu podjelu na commuter, limited express i shinkansen. Commuter vlakovi su organizirani kao prijevoz u kojem je očekivano da se ljudi neće dugo vremena voziti te su više prilagođeni stajanju nego sjedenju. Iako je na najprometnijim linijama službeni kapacitet oko 160 ljudi po vagonu, taj broj u rush houru lagano ide na 300 :)

Limited express su vlakovi koji su predviđeni za duža putovanja i vagoni su im prilagođeni za sjedenje. Za ovakve vlakove je karta znatno skuplja od karte za commuter vlakove te također limited express vlakovi staju na puno manjem broju stanica nego commuter vlakovi.

Zadnji tip vlakova su shinkanseni. Shinkanseni su dobro poznati japanski superbrzi vlakovi. Iako su cijenom najskuplji prijevoz, često su dosta praktičniji od aviona jer su njihove stanice u samim gradovima, dok su aerodromi često van gradova. Vožnja Shinkansenom je vrlo udobna, a tokom putovanja možete uživati u jako lijepom japanskom krajoliku.

Ono o čemu bih dalje želio pričati su neki mitovi u vezi japanskog prijevoza. Vlakovi jesu točni, međutim zna se dogoditi da kasne zbog neke nepredviđene okolnosti kao npr. da se čovjek bacio pod vlak i sl. Nekad kasne samo zato što je gužva, nekad zbog snijega, uglavnom shvatili ste - vlakovi ponekad kasne, nisu tocni u sekundu kao sto ljudi misle (osim shinkansena, oni su druga prica), ali su i dalje najtočniji javni prijevoz koji ćete ikada vidjeti (za razliku od HŽ-a gdje ponekad kašnjenje od 20min je sasvim normalno jer je eto strojovođa pošao na piće xD). Da se vozači ubijaju zbog kašnjenja je isto notorna glupost. Da je to istina u ovom kratkom vremenu što sam ja tu bi bilo barem 300 JR-ovih vozača manje, a tko bi onda vozio vlakove? Zatim famozne scene naguravanja ljudi u vlakove. Takve scene postoje, samo što su jako rijetke. Ti ljudi na peronima nisu inače zbog naguravanja ljudi u vlak nego paze da kad se vrata zatvore ne priklješte nekoga i sl. A ljudi naguravaju ljude u vlak na linijama koje za vrijeme gužvi idu svakih 15min ili rjeđe pa ljudi moraju ući u baš taj vlak da bi stigli na vrijeme. Na glavnim linijama uopće nema guranja ljudi u vlakove jer za vrijeme gužvi ponekad idu svako 2min pa zaista nema smisla za naguravanjem.

I za kraj neki savjeti u vezi korištenja japanskog prijevoza. Moj prvi savjet po tom pitanju bi bio da nabavite jednu od kartica za elektronički novac koja se koristi u prijevozu kao što su Suica, Pasmo, Icoca i sl. 

Kartice

Naplata prijevoza funkcionira po principu najkraće udaljenosti između dvije stanice. S papirnatim kartama je dosta nespretnije voziti se nego s prije spomenutim karticama. Kartice su prepaid, znači stavi se neka svota novca na karticu te se kartica registrira na polazišnoj i na odredišnoj stanici i sukladno tome se odzme količina novca u iznosu cijene karte. Ukoliko slučajno promašite svoju stanicu, jednostavno se prvim vlakom odvezite do nje, a za to vam se vožnja neće dodatno naplatiti jer se kartica registrira prije ulaska u stanicu, a ne u vlaku. U teoriji ako vam je dosadno te idete npr. 10 stanica od polazišta, na odredištu ne izlazite van stanice nego se vratite 9 stanica natrag, registrirat će vam se kao da ste putovali samo jednu stanicu. Ovo pričam jer nekim ljudima to nije bilo jasno niti nakon mjesec dana čestog korištenja vlakova. Karticu samo zanima gdje ste ušli, a gdje izašli, sve ostalo je nebitno za računanje jer ne prati ni na koji drugi način gdje ste bili. Osim za vožnje u nekim trgovinama možete platiti tim karticama. I da ne zaboravim napomenuti, kartice su interoperabilne, ako negdje piše da npr. primaju Pasmo, primit će i Suicu i obrnuto.

Commuter pass

Commuter pass je svojevrsan pokaz u japanu i za njega vam treba jedna od prethodno spomenutih kartica. Kada se izrađuje commuter pass, dovoljno je jednostavno doći na jednu od većih željezničkih postaja i naći uređaj za izdavanje karata na kojemu piše i commuter pass. Cijeli postupak je automatski te je dostupan i na engleskom jeziku. Commuter pass funkcionira tako da kupite kartu koja vrijedi za neograničen broj vožnji između dvije stanice i to na rok od 1, 3 ili 6 mjeseci. Cijena takve karte je otprilike 16 povratnih vožnji između te dvije stanice mjesečno. Na više mjeseci, cijena nešto pada. Kada imate commuter pass sve stanice između stanica za koje ste kupili kartu su uračunate u cijenu, a kada idete van svoje rute, cijena nadoplate se računa po principu da se nađe najjeftinija opcija od stanica unutar vaše rute do željenog odredišta.

Čisto kao okvirna informacija, ja sam platio oko 2100kn za 3 mjeseca za rutu od 30ak km.

JR pass

JR pass je karta za neograničen broj vožnji na velikoj većini JR linija. Odmah bih želio reći da Vulcanus studenti ne mogu kupiti ovu kartu zbog vrste vize. Za sve ostale koji možda turistički idu u Japan, voucher za kartu je potrebno uzeti prije dolaska u Japan te ga zamijeniti za važeću kartu u Japanu uz predočenje putovnice. Ako netko misli turistički posjetiti Japan, svakako preporučam da se prvo kupi JR pass jer se isti može koristiti i za shinkansen linije (sve onim onih najbržih koje staju na najmanjem broju stanica).

Dnevne karte

Moguće je u nekim mjestima kao npr. Kyoto kupiti dnevnu kartu za javni prijevoz koja je dosta isplativa ako ste u gradu zbog turističkih razloga. Ako pak živite u Japanu, svakako vam se više isplati commuter pass.

Cijene karata

Da puno ne duljim, na stranici http://www.jorudan.co.jp/english/ upišete polazište i odredište i dobivate cijenu, gdje morate presjesti i kada idu vlakovi. Izrazito korisna stranica za sve koji idu u Japan neovisno o razlogu. Pokriva sve metro i željezničke linije u cijelom Japanu. Druga opcija je Hyperdia koja radi na istom principu uz ponešto više opcija.

Nadam se da sam razriješio neke dileme oko prijevoza u Japanu i da sam barem malo pomogao oko nekih nejasnoća ;)

100¥ shop

Za danas malo korisnih informacija u vezi kupovine u Japanu :)

Bilo da samo posjećujete Japan ili ste možda jedan od sretnika koji je prošao na natječaju za Vulcanus te ćete biti u Japanu dulje vrijeme, svakako je korisno znati za 100¥ shopove (百円ショップ - hyaku en shoppu). Kao što im ima govori, svaki proizvod košta 100¥ (točnije 108¥ kada se uračuna porez) što prema trenutnom tečaju iznosi nešto manje od 6kn. Tamo možete pronaći od uredskog pribora, preko kuhinjskih potrepština sve do hrane i neke informatičke robe (Bluray RE - rewriteable, kabeli za iPhone, micro USB kabeli, zaštitne folije za mobitele...). Recimo kad sam kupovao prazne optičke medije, to su bili TDK, ne neki no name. Moje iskustvo je takvo da sam jako iznenađen kvalitetom nekih proizvoda (dosta se stvari proizvodi upravo u Japanu, nije sve iz Kine). Npr. škare koje sam kupio definitivno nisu u rangu Fiskarsa i sl. ali bi u Hrvatskoj iste takve koštale barem 20kn. Ili pogledajte cijene za Bluray medije u Hrvatskoj. Sve u svemu, moj savjet je da svakako provjerite 100¥ shopove jer za kupovinu osnovnih kućanskih potrepština su odlična mjesta i još k tome ćete proći i nekoliko puta jeftinije nego da iste proizvode kupujete u ostalim trgovinama. Što se dostupnosti tiče, u svakom većem prediu grada postoji barem jedna prodavaonica. Jedan od najpoznatijih lanaca takvih trgovina je Can Do koji ima više od 900 trgovina po cijelom Japanu.

Da rezimiramo - osnovne kućanske potrepštine kupovati u 100¥ shopu. Moj dobronamjeran savjet ;)